Time-out
Miroslav Krleža kao igrač Zadra na stablu fafarikule

Miroslav Krleža kao igrač Zadra na stablu fafarikule

Autor: Nebojša Gunjević Photo: Privatna arhiva Nebojše Gunjevića

Mario Perica i mudri milicajac

Uza sve poteškoće i siromaštvo, atmosfera je u momčadi Zadra bila izvrsna i to je sigurno bio jedan od glavnih uzroka klupskih uspjeha, a jedan od glavnih vicmahera i nositelja ozračja smijeha bio je Mario Perica. U doba neimaštine, kada su želuci krulili od gladi, mladost je nerijetko penjući se na stabla jela „fafarikule“ u Parku Vladimira Nazora, što je „milicija“ strogo zabranjivala. Glad je bila jaka a „drugovi“ su morali raditi svoj posao i tako su se jednom na fafarikuli, kosteli, našli Mario Perica, Drago Marić i Ivo Jelenić, a ispod njih je „izronio“ „drug milicioner“. Marić i Jelenić su se prepali a Mario im je tiho rekao kako će sve riješiti i neka ga slušaju. Htjeli su odmah za njim ali su dobili strogu „naredbu“ neka silaze jedan po jedan i nazvani “bagrom”.

Odmah na početku komunikacije Marija i policajca vidjeli su Marić i Jelenić kako ovaj drugi o košarci nema blage veze te kako vadi drvenu olovku i Mariju govori neka mu kaže svoje ime i prezime i adresu. Dvojica na stablu premrli su od straha, no Mario se nije pokolebao:

- Miroslav Krleža, Ulica Rade Končara broj 8, drugi kat – davši drugoj dvojici rješenje očitom formulom: narodni heroj za kojega je ovaj svakako čuo i pjesnik za kojega, po njegovu izgledu i komunikaciji, sigurno nije.  Zatim se obratio Dragi Mariću, rekavši:

- Ajde sad ti, Tadijanoviću! Dragutin Tadijanović stanovao je u Arbanasima u Ulice narodnog heroja Krste Ljubičića 10, a Ivan Mažuranić bio je na broju 5 u Ulici Save Kovačevića.

Čubrić, Perica i Gjergja

Što li je samo, kakve prijekore, morao čuti taj jadni pozornik kada je došao do svoga „komandira“? Sigurno nije štedio epitete. Mariju je Klub sredio sve, ali se Drago Marić, koji je opisao sveukupnu zadarsku sportsku prošlost i tada ni blizu nije bio poznat kao danas, strogo klonio Poluotoka. Više od dva mjeseca nije kročio na njegovo tlo strepeći od još jednog razgovora s „bistricom“ u uniformi. „Komu je srce sretno, na gozbi je bez prestanka“.

Jurišić, Perica, Čubrić, Giergia, Troskot - nitko ni blizu 2 metra