Ni suci ni novinari nisu problem Zadra niti Mršiću rade o glavi...

Veljko Mršić je nakon novog domaćeg poraza Zadra od momčadi iz donjeg doma ABA lige, Splita, na konferenciju za novinare došao 'naoštrenih noževa'. 

Nakon što je u utakmici HT Premijer lige protiv Hermes Analitice isključen jer se nezadovoljan nekim odlukama nije na primjeren način ophodio s djeliteljima pravde, u dalmatinskom derbiju regionalne lige, nisu mu legla novinarska pitanja o lošem startu, omjeru 1-4 u ABA ligi, porazima na Višnjiku od Krke i Splita, odlascima i dolascima igrača...

- Prošle godine smo u deset kola imali jednu pobjedu. Tako je, kako je. Pred nama je još puno posla. No, osim Mornara, u svim utakmicama dolazili smo u priliku dobiti, ali da bismo pobjeđivali u ovakvim susretima trebamo biti još bolji. Mislite da smo prošle godine slučajno bili zadnji? - zborio je Mršić, a onda ispalio:

- Prvi smo u hrvatskom prvenstvu.

Pozivanje na rezultate prošle sezone i rad svojih prethodnika uistinu je bilo nepotrebno jer je primjerice Ante Nazor letio s klupe Zadra nakon 0-3 u regionalnoj ligi, a igrači koji su ostali Mršiću u naslijeđe, a koje je do kraja sezone vodio Danijel Jusup, danas su daleko ispod razine koju su tada prezentirali. I Mavra i Vuković i Gilbert i Junaković.

Mršić nije doveden da budem ravan Nazoru i Jusupu, već da svojom košarkaškom vizijom i načinom vođenja momčadi osigura mirniju plovidbu ABA ligom. Kada je preuzimao klupu Zadra znao je da dolazi u specifičnu sredinu, znao je na koji način se razišlo s njegovim prethodnikom i da je ključno pitanje bilo tko neće biti trener, a ne tko hoće. Znao je i kako je prošao Aramis Naglić koji je nakon mirne sezone u ABA ligi otpravljen iz kluba kao bi novu priliku dobio Aleš Pipan, znao je i da će kad rezultati izostanu on biti novi Pedro. 

Isto tako je znao da sa sastavom kojeg ima na raspolaganju nakon poraza od Krke i Splita kod kuće nije baš pametno držati predavanje novinarima. Ipak ga je održao. Bilo bi bolje da je to ostavio za svoje igrače.

- Zamolio bih vas da budete malo realniji u procjeni trenutnog i stvarnog stanja i onoga gdje bismo dugoročno htjeli biti. Milijun puta sam rekao da imamo puno posla, ali pitam je li ova momčad prošle godine igrala na Final Fouru Eurolige? Ako uprava kluba ima ikakvih nedoumica oko mene, to je najmanji problem, to ćemo riješiti već sutra ujutro. Krenuli smo s idejom da domaći igrači budu nositelji. Nakon prva četiri kola Mavra i Vuković su bili medu desetoricom najboljih po valorizaciji, a Mavra je bio četvrti strijelac lige. Putem ćemo vidjeti možemo li to izvući na takav način. Imamo i Bralu koji igra, a koji je 2003. godište. Slažem se da nije dobro, ali dizat ćemo se kroz sezonu. Naslanjali smo se na Darka Planinića i nakon što se to promijenilo treba vremena da momčad počne disati. Došao nam je Onuaku koji je drugačiji igrač te sad njega treba uklopiti, a za to treba vremena. Nije ovo upali, ugasi nego proces. Koliko će biti strpljenja, to ćemo vidjeti.

Mršić ima loš rezultatski ulazak u sezonu, igre su podjednako loše, a igrači prilično beskrvni. Uvijek i zauvijek branimo tezu da se trenere ostavi da rade svoj posao i da se promijeni način promišljanja. Mršić je u ovom trenutku na tankom ledu jer je svjestan da je način promišljanja koji je maknuo Naglića, Nazora i Jusupa njemu zapuhao za vrat. Ono što mu je omogućilo da dođe na zadarsku klupu, sada je njegov najveći neprijatelj. Ne suci, ne novinari, već upravljačka mašinerija koja ne trpi da se oni spominju u negativnom kontekstu. Zato im treba ad hoc rezultat. Dvije pobjede koje će maknuti svjetla reflektora sa žeton igrača politike koja je devastirala klub. Ivan Velić je to uspio u Ciboni pobjedama protiv Krke na gostovanju i Primorske kod kuće. Mršić je zapeo na Splitu i valja mu krenuti ispočetka.

U moru dolazaka i odlazaka Mršićevo indirektno stavljanje mandata na raspolaganje nije imalo jači odjek u javnosti. Ono je, pak, rezultat reakcije obrambenog mehanizma, jer Mršić je dovoljno iskusan da zna da porazi od Krke i Splita kod kuće i spušteni pogledi i okretanje glave onih koji su ga do jučer tapšali po rameni znače da se upalilo žuto svjetlo na semaforu onima koje žele na klupu Zadra. Pojavi li se netko dovoljno hrabar i istovremeno 'lud' da uskoči u Mršićevu kožu (još ako pri tome ima simpatije navijača), neće dugo trebati čekati na paljenje zelenog. A tim semaforima ne upravljaju ni suci ni novinari ni navijači, već isključivo političari, isti oni koji su Mršića ustoličili i micali njegove prethodnike.

Zato bi se trener Zadra trebao zatvoriti u dvoranu i naporno raditi ne bi li ga rezultat vratio u sigurnu zonu. Usporedba s rezultatima iz prošle nije karta koja mu ide u prilog jer on odgovara za svoj, a ne za tuđi rad.