Hrvatska će u ovoj sezoni dobiti novog košarkaškog prvaka. Hoće li to biti Split ili Zadar?

Hrvatsko košarkaško prvenstvo ulazi u svoj završni dio. Premda su u finalu nominalno dvije najsnažnije momčadi u ovoj sezoni, njihov put do ove točke bio je obasut svakojakim preprekama, od peripetija uzrokovanih koronavirusom, težih ozljeda pa sve do gustog rasporeda i tisuća kilometara provedenih u autobusu. Imajući sve ove činjenice na pameti, kao i onu da je tek šačica gledatelja bila u prilici prisustvovati utakmicama (i to sad u već davno zaboravljenoj početnoj fazi sezone) ne možemo se oteti zaključku da bi u povijesnim knjigama uz ime kluba koji osvoji naslov u ovoj sezoni trebao stajati asterisk s adekvatnom napomenom. No, suprotno gorenavedenim činjenicama, često se u javnosti stvori prvoloptaški narativ kako su titule ostvarene u neuobičajenim uvjetima manje vrijedne i lakše osvojene. Kao primjere možemo izvući NBA sezone 99/00 i 11/12, koje su zbog nemogućnosti sklapanja dogovora oko kolektivnog ugovora bivale skraćene za 32 odnosno 16 utakmica, ali shodno tome i zbijene u kraći vremenski period da se ispoštuju televizijski i svi ostali medijski ugovori. Istina, zapravo, ne može biti udaljenija od takvih ideja. Nedovoljno naglašena problematika izostanka prednosti domaćeg terena u obliku podrške navijača može se najbolje ogledati u omjeru pobjeda i poraza Zadra u ABA ligi, od stoljeća sedmog poznate utvrde iz koje su rijetki odlazili s bodovima u džepu, koji je u regionalnom natjecanju ove sezone izborio tek tri domaće pobjede (uz jednu administrativnu protiv Primorske) uz devet poraza. Sasvim sigurno to ne bi bio slučaj da je u dvorani moglo biti uobičajenih nekoliko tisuća ljudi. Sasvim je sigurno i to da bez gledatelja u dvorani Zadrani ne mogu ni u domaćem prvenstvu staviti ruku u vatru za ostvarenje najvišeg cilja.

Zadar i Split dugo su čekali ovaj trenutak. Zadrani osam godina, Splićani čak trinaest. Upravo u toj sezoni (07/08) gledali smo ove iste aktere u finalu, a naslov je s 3-2 u seriji osvojio Zadar kojeg je vodio Aleksandar Petrović. Štošta se promijenilo u ovih trinaest godina u hrvatskoj košarci. Oba kluba su u manje od pet godina ispadala iz regionalne lige, ali je Splitov put povratka trajao puno duže. Što očekivati od ovog finala?

Foto: KK Zadar (Šime Zelić)

Da smo ovo pitanje postavili prije samo dva tjedna, odgovor bi bio da će se Zadar prošetati do titule, možda čak i bez poraza u doigravanju. No, sezona puna uspona i padova je još jednom pokazala svoj varljivi karakter, pa je nešto što je bila praktički riješena priča postalo jedno od najneizvjesnijih finala u novijoj povijesti. Što se dogodilo? Za početak, neki od ključnih igrača Zadra su ušli u nešto slabiju (ponajprije) šutersku formu. Usto, druga postava često zna upadati u crne rupe i završavati svoje smjene u minusu. Još uvijek postoji problem s ranim ulaskom u nevolje s prekršajima prvog centra Chinanua Onuakua. Nisu zadarskim navijačima optimizam donijele ni neočekivane peripetije s ozljedama desetkovanom Goricom, koja je polufinalnu seriju mimo svih očekivanja odvukla u majstoricu. S druge strane, Mile Karakaš je prije svega dvanaest dana bio u bezizlaznoj situaciji. Iako je u domaćem prvenstvu uspio obraniti drugu poziciju, pretposljednjim mjestom u ABA ligi doveo se u uvijek nelagodno razigravanje s drugom momčadi ABA 2 lige, što su ove sezone bili sarajevski Sparsi. Porazom u prvoj utakmici na Gripama činilo se da je povratak Žutih u najviši regionalni rang bila tek jednosezonska avantura, no sjajnim izvedbama u preostala dva dvoboja uspjeli su potpuno preokrenuti momentum i galvanizirati se u ključnom trenutku sezone. Svjesno ili ne, svoj obol u Splitovom dizanju iz mrtvih dali su i ljuti suparnici iz zagrebačke Cibone. Inzistiranjem na odigravanju uzvratne utakmice polufinala u fiksnom terminu koji je Splićane ostavljao u nebranom grožđu, prisiljavajući ih da dvije iznimno važne utakmice igraju u razmaku manjem od 24 sata i većem od 400 kilometara. No, dalmatinski dišpet u kombinaciji s većom širinom i kvalitetom rostera rezultirao je s visokom gostujućom pobjedom Žutih u Draženovom domu.

Problemi s ozljedama zaslužuju poseban odlomak. Dok su Splićani u sezoni ostajali na duže vrijeme bez Mesičeka, Đokovića i recentno Ukića, Zadrani su imali više sreće sa zglobovima i kostima, ali nisu mogli izbjeći probleme s koronavirusom. Osobito se to odnosi na trenera Veljka Mršića, koji je nekoliko mjeseci vodio bitku s negativnim posljedicama po fizičko zdravlje.

Nemojmo samo zaboraviti jedan bitan faktor u finalnoj seriji. Kako rekosmo, zbijeni raspored popraćen čestim i dugim putovanjima nije ostavljao puno prostora za kvalitetnu regeneraciju materijala. Obje momčadi su u sezoni do ovog trenutka odigrale preko 60 utakmica, a ako seriju odvedu u odlučujuću petu, ta brojka će se popeti i preko 70. 

U vremenu kad sportska analitika i statistika imaju sve veću važnost nije nimalo zahvalno stavljati neke postotke šansi osvajanja naslova iz glave, ali možemo to učiniti kao slikovito dočaravanje promjena odnosa u jednom periodu vremena. Ako je Zadar prije dva tjedna bio favorit s nekakvih 70-30, danas je to u najboljem slučaju 55-45. Netko, osobito ako je simpatizer Žutih, će u trenu skočiti na noge i reći - hej, zar niste gledali kako je Split uvjerljivo pobijedio Cibonu u polufinalu i Sparse u drugoj i trećoj utakmici razigravanja za ABA ligu? Jesmo, ali imamo na umu i činjenicu da je Zadar najnezgodniji mogući matchup za Split i da je u ključnim međusobnim utakmicama u sezoni slavila momčad Veljka Mršića. Hoće li ova serija završiti u tri utakmice? Iskreno, ne vjerujemo. Uvjereni smo da nas čeka vrlo neizvjesna serija u kojoj će odlučivati nijanse. Još jednom valja napomenuti, ova titula će u povijesnim knjigama uza se imati asterisk koji će označiti svu težinu njenog osvajanja. Možemo slobodno reći da će imati status ordena časti. Tko god u ovoj sezoni odnese naslov, može ga računati kao dvostruko, trostruko vrijedan. Jer će ga izboriti na najteži mogući način, u borbi s protivnicima, virusom, putovanjima, ozljedama, praznim tribinama. Sretno svima.