Intervjui
Najosebujniji trener u hrvatskoj košarci – Nikola Garma, hedonist na klupi Mrava

Najosebujniji trener u hrvatskoj košarci – Nikola Garma, hedonist na klupi Mrava

Autor: Paulo Sarić Photo: KK Zagreb

S igračima imam prijateljski odnos. Prije svega sam prijatelj i kolega, pa tek onda trener.

Uoči i tijekom Kupa „Krešimir Ćosić“ donosimo vam intervjue s igračima ili trenerima svih sudionika završnog turnira – Cibone, Cedevite, Sonik PuntamikeŠibenika, Škrljeva, Zaboka, Zadra i Zagreba.

Da Sonik Puntamika nije napravila veliki uspjeh izbacivši dotad neporaženu Goricu u osmini finala, najveći bi uljez među sudionicima završnog turnira Kupa „Krešimir Ćosić“ bio KK Zagreb. Tužna je to činjenica znajući da se radi o svojedobno jednom od simpatičnijih hrvatskih  klubova koji je u svojim redovima oduvijek imao mnoštvo mladih igrača koji su upravo Trnsko koristili kao odskočnu dasku za nastavak karijere.

Ove je sezone situacija potpuno drugačija. Klub je u nezavidnoj poziciji, igrački kadar sačinjavaju mladi i neprovjereni momci, mahom juniori, no da situacija ne bude toliko tmurna kao što se na prvu čini pobrinuo se Nikola Garma. Jedan od najotvorenijih ljudi u hrvatskoj košarci ovo se ljeto prihvatio izazova kojega nitko nije htio – vođenja KK Zagreb. S obzirom na objektivne okolnosti zasad mu i ne ide loše. No, krenimo od početka. Zašto baš košarka?

- Oduvijek sam volio sport, još dok sam živio u Splitu. Kako sam bio visok odlučio sam se za košarku i zavolio ju. Vrlo sam brzo s bratom preselio u Zagreb gdje živim već 22 godine. Otprilike u isto vrijeme smo počeli trenirati, ja sam tada imao 9-10 godina, a on je bio nešto stariji jer se dugo vremena bavio vaterpolom u kojemu je zaista bio izvrstan – rekao je u uvodu Nikola Garma i nastavio - bio je čak i reprezentativac te sam uvjeren da bi i dan danas, s obzirom na znanje i konstituciju, mogao igrati prvu hrvatsku vaterpolsku ligu.


FOTO: KK Zagreb

Brat je, naravno Joško Garma, trener Agrodalma koji je sa svojom momčadi došao na korak od završnog turnira kupa,. No ždrijeb, ga nije mazio. Protiv Zadra se nije moglo. No, vratimo se na mlađeg Garmu.

- Vrlo sam rano prestao igrati, već s 28 godina. Neki su tada bili rekli da sam još mogao igrati, i sigurno sam mogao, no nisam htio. Već sam prošao puno toga, nešto sam i zaradio te se nisam htio vucarati za neke pare pa sam prije četiri godine postao pomoćni trener.

Nikola je ovo ljeto naslijedio Danijela Jusupa na klupi momčadi iz Novoga Zagreba. Jupe je pet godina dirigirao Mravima, no uoči sezone konačno mu je dosadila borba s vjetrenjačama pa je napustio Trnsko. Nasljednik se dugo dražio, a na kraju se odabir pao na mladoga Garmu. Kako je došlo do toga?

- Zbog generalno loše slike u sportu, pa tako i u košarci. Da su u klubu milijuni, ja sigurno ne bih bio prvi trener. Ovo je ljeto Danijel Jusup nakon pet godina u komadu za kormilom napustio klub jer više nije mogao vidjeti zelenu točku, da tako kažem. Kako sam ja većinu toga napravio u Zagrebu i zahvaljujući KK Zagreb osjetio sam potrebu da im na neki način vratim. Mi smo imali „dane otvorenih vrata“ tijekom kojih je praktički bilo tko mogao doći i preuzeti klub, no nitko nije htio, pa sam ja odlučio uskočiti. Znao sam da neće biti lako, ali i loša prilika je dobra prilika. Nije mi žao!


Kakva je situacija u klubu? Zagreb je godinama bio poznat kao rasadnik mladih talenata na koji se i reprezentacija mogla osloniti, a svaki je putnik namjernik upravo u Trnskom mogao vidjeti novu buduću zvijezdu hrvatske košarke.

- Situacija je, iskreno govoreći, jako loša. Još uoči sezone smo izgubili sve ponajbolje igrače. Otišli su nam Marčinković, Batur, Vlaić, Božić… koji su svi postali bitni igrači u svojim klubovima. Pavle igra u Splitu, a Vlaić i Božić su među glavnim igračima Zaboka i Zadra. No, nisu tu samo oni. Kada pogledate ostale klubove u hrvatskoj ligi vidjet ćete da je malo onih koji u svojim redovima nemaju nekoga tko je u proteklim sezonama nosio naš dres. Možda Škrljevo… A na sve to, u proteklih su nas mjesec i pol napustila dva najbolja igrača iz prvog dijela sezone Martin Junaković i Franko Šango – realno govori mladi stručnjak i dodaje - momci igraju za par tisuća kuna, a posao nam dodatno otežava činjenica da smo blokirani od strane HKS-a pa ne možemo dovesti nove igrače. Uspjeli smo registrirati Luku Tomasa koji je došao na posudbu iz Zadra radi pravila da se mladi igrači smiju licencirati. Luka je kvalitetan igrač koji igra zapaženu ulogu u momčadi, no ja sam u tom trenutku bio spreman uzeti bilo koga.


FOTO: Basketball.hr (Šime Zelić)

Ipak, situacija na ljestvici je daleko od bezizlazne, kako što bi prethodni redci mogli nagovijestiti. Zagreb je ostvario tri pobjede u HT Premijer ligi te se nalazi na trijumf od sigurne zone.

- Nitko nije očekivao da ćemo dobiti ikoga, a na kraju smo upisali tri pobjede. Martin je igrao neke od tih utakmica, neke nije, no uspjeli smo materijalizirati njegovo prisustvo. Meni je žao što smo upisali poraze u posljednja tri susreta jer sam smatrao da imamo lijepu priliku doći do bodova. Gledao sam na posljednja tri susreta kao na tri meč-lopte. No, prvo smo doma u gustoj završnici izgubili od Hermesa kojeg smo vodili 15 razlike, u Osijeku smo izgubili na jednu-dvije lopte, a u Sinju smo minutu prije kraja bili na minus tri. Šteta. Ima još desetak kola, ali nismo u bajnoj situaciji. Mene je dopalo da baš ove sezone kada sam trener ispadaju tri kluba. Zadnji sigurno nećemo biti, nećemo ni predzadnji. No, strah me tog trećeg mjesta odzada.

Kako to čudno zvuči u odnosu na priču od prije samo šest godina. Igrala se Euroliga, i to u zagrebačkoj Areni, žuti su dres nosili nekadašnji NBA igrači, a u Zagrebu su gostovali velikani europske košarke poput Andreja Kiriljenka.

- Za naše je probleme krivo poslovanje otprije 6-7 godina. Još iz onih „najboljih“ dana u klupskoj povijesti kada samo osvajali hrvatska prvenstva i kupove i kada smo igrali Euroligu. Dovodili smo skupe igrače te i dan-danas osjećamo posljedice toga. Tada su bili potpisivani čudni ugovori na jako velike iznose. Bilo je tu raznih menadžerskih i političkih igrica…


FOTO: Vedran Tolić

Prijeđimo na kup. Plasman među osam najboljih Garminoj će momčadi zasigurno biti nagrada za dosad učinjeno. Mravi su do Zadra došli preko Kaštela, no, premda ne treba gatati, mala je vjerojatnost da će preskočiti Cedevitu i napraviti korak dalje.

- Ždrijeb nas nije mazio te smo odmah dobili Cedevitu. Naravno da bih ja volio da smo dobili, npr. Sonik, no mislim da je na kraju ispalo najpoštenije. Točno onako kako je trebalo biti s obzirom na snagu klubova. Realno govoreći, mi u Zadar idemo odraditi dobar trening i prikazati se u što boljem izdanju. Plan je da odemo odigrati utakmicu protiv Cedevite nakon čega ćemo ostati pogledati Šibenik i Zabok te prenoćiti u hotelu. Želim dati priliku svojim igračima da se podruže s momcima i da osjete atmosferu Kupa „Krešimir Ćosić“ jer je pitanje kada će idući puta moći.

Sumorna je to realnost hrvatske košarke. Nažalost, problemi tu ne staju.

- Imamo problema i s ozljedama. Proleta se razbolio, Divić je u prvom dijelu sezone igrao kup za Bosco te nema pravo nastupa, Krapića boli rebro, Buovac ima nekih problema

Mladoga trenera Zagreba prati glas izuzetno otvorene, on će za sebe reći i ekscentrične osobe. Već je jedan pogled na društvene mreže dovoljan da se stekne dojam o Nikoli Garmi. Primjetno je da voli „sve što vole mladi“.

- Volim život i sve vezano za život. Nezahvalno je govoriti o samome sebi, no pošten sam čovjek, volim ljude i obitelj. Volim automobile, volim jesti i družiti se s prijateljima. Relativno rano sam se oženio, sa samo 24 godine, već imam i dvoje djece. Trener je nekima bič, Bog i batina, ali ja nisam takav. Imam prijateljski odnos s igračima kojima pomažem i u privatnim stvarima. Prije svega sam prijatelj i kolega, pa tek onda trener. Možda i griješim u tome, no takav sam.


FOTO: kk-zagreb.hr

Jedna od najvećih strasti jednog od najmlađih trenera u HT Premijer ligi su automobili. Sam kaže da ih je promijenio preko stotinu. A nije švercer, dodaje kroz smijeh.

- Kada sam prestao igrati imao sam i veće planove. Automobili su mi veliki hobi te sam želio napraviti tim ljudi sa sličnim interesima i utrkivati se, no kako sam postao trener do toga nije došlo u punom obujmu. Ipak, i dalje to živim. Nažalost, ne vozim utrke, ali idem s momcima po natjecanjima što mi predstavlja veliki gušt.

Uz sve to, ostalo je vremena i za fakultet.

- Nije bilo lagano jer praktički dvanaestak godina nisam pročitao niti jedan list, ne računajući novine – u svom će stilu Garma - no s vremenom sam vidio da je to put za budućnost. Iako to nije fakultet poput pravnog gdje se mora uložiti toliko truda, u svakom semestru imaš nekoliko predmeta za koje moraš tjednima učiti. Dragana Milanovića i Povijest sporta sam spremao mjesec dana. Na kraju sam završio među prvima s Jurom Ružićem iz Zadra. Nije da se hvalim, nema to veze s mojom pameću već s uloženim trudom. Zacrtao sam si cilj i na kraju sam ga ostvario.

U pitanju su tri godine Kineziološkog fakulteta u Zagrebu.

- Završio sam tri godine KIF-a i jaki tečaj košarke. Moram reći da sam na početku bio malo skeptičan, ali na kraju sam upoznao mnogo divnih ljudi i moram naglasiti da mi je to bilo zaista lijepo iskustvo. Ukoliko bude prilike, volio bih s njima koji put i surađivati u budućnosti – za kraj će rođeni Splićanin sa zagrebačkom adresom.