Intervjui
Mario Pešut – Ujutro na baušteli, popodne na košarkaškom terenu

Mario Pešut – Ujutro na baušteli, popodne na košarkaškom terenu

Autor: Paulo Sarić Photo: Basketball.hr (Šime Zelić)

Zaljubljenik u pse i ponajbolji igrač koji godinama prolazi ispod radara hrvatske javnosti: „Neka bude fešta zadarske košarke“

Uoči i tijekom Kupa „Krešimir Ćosić“ donosimo vam intervjue s igračima ili trenerima svih sudionika završnog turnira – Cibone, Cedevite, Sonik Puntamike, Šibenika, Škrljeva, Zaboka, Zadra i Zagreba.

Najveće iznenađenje dosadašnjeg dijela natjecanja u Kupu „Krešimir Ćosić“ zasigurno je plasman druge zadarske momčadi Sonik Puntamike na završni turnir. Ekipa koju s klupe vodi Šime Kraljević suvereno brodi Drugom ligom jug, a da Sonik ne pripada u treći razred hrvatske košarke, osim same pozicije na tablici svjedoči i pogled na igrački kadar u kojemu se nalazi mnoštvo poznatih prvoligaških imena. Predvodi ih bekovski dvojac Dino Palčić i Mario Pešut. S potonjim smo odlučili napraviti kratak razgovor tijekom druženja u Zadru.

  - Od malena, praktički od sedme godine svaki sam dan na Mornarici (popularno zadarsko igralište op. a) gdje sam napravio prve košarkaške korake. Cijela moja generacija, svi moji prijatelji su voljeli i bili vezani za košarku pa sve išlo nekakvim prirodnim tijekom – upoznaje nas sa svojim košarkaškim počecima 27-godišnji Zadranin i nastavlja - od škole košarke, preko pretkadeta i kadeta sam trenirao u Zadru. Bio sam i kapetan juniorskog sastava nakon čega sam dvije sezone odradio na posudbi u Jazinama koje su se tada natjecale u A2 ligi jug što mi je bio prvi kontakt s ozbiljnijom košarkom. Prvu profesionalnu sezonu sam odradio u Zaboku, nakon čega je uslijedio povratak u Zadar, ovaj put u redove Puntamike. Zatim sam se vratio u Zabok i kasnije otisnuo u inozemstvo.

U pitanju je bila Švedska u kojoj je igrao za dva kluba

- Nakon četiri sezone iskustva u hrvatskoj ligi to je bilo veliko osvježenje za mene kao mladića od 22 godine. Upoznao sam nove ljude, nove kulturu što je pozitivno djelovalo na mene. Pružao sam dobre partije i bio zadovoljan svojim izdanjima, no imao sam neke ozljede te je čitav put bio pun uspona i padova pa sam se nakon dvije sezone vratio. Kada se osvrnem bilo je to jako lijepo vrijeme u kojemu sam probio barijere i s ljudske i košarkaške strane te se s lijepim uspomenama prisjećam tih dana.

No, Švedska nije bila jedina inozemna postaja sada već iskusnog razigravača.

- Tijekom druge sezone u Švedskoj slomio sam ruku. Momčad me zadržala, no dok sam se oporavio izgubili smo šanse za doigravanje nakon čega sam dobio raskid ugovora te sam završnicu sezone odradio na Kosovu. Kasnije sam igrao i u njemačkim nižim ligama te sam čak i razmišljao da naučim jezik i trajno ostanem tamo, no shvatio sam da je za to potrebno napraviti veliki zaokret u životu i da će mi trebati nekoliko godina dok se u potpunosti prilagodim na što nisam bio spreman, pa sam se odlučio vratiti doma i stabilizirati.


FOTO: A. Vojvodić & KK Sonik Puntamika official

Premda šira javnost možda i nije najbolje upoznata s Pešutovim kvalitetama, radi se o uistinu talentiranom i kvalitetnom igraču koji bi bez ikakvih problema mogao igrati u većini premijerligaša. Stoga čudi njegova odluka da se zadovoljni trećim razredom hrvatske košarke.

- Svi znamo kakva je situacija u hrvatskoj košarci. Premijer liga mi ne može pružiti stabilna primanja, a kako već imam skoro 28 godina odlučio sam se okrenuti poslu i nešto zaraditi. Ukazala se prilika u Soniku gdje mogu spojiti košarku s poslom i kombinirano imati sigurna primanja.

Uistinu, a ovo nije kritika nikome već samo realan pogled na stvari, puno je onih koji u svim aspektima posla podcjenjuju financijski aspekt posla. Ne može se ljudima od 27-28 godina nuditi iste uvjete kao i mladićima od dvadesetak.

- Nisam zatvorio vrata nastavku bilo premijerligaške, bilo inozemne karijere. Ako situacija bude stabilna i primanja motivirajuća svakako ću razmisliti. No, trenutno sam zadovoljan sa situacijom. Napokon živim sa zaručnicom od koje sam dugo bio odvojen. Dogodine planiramo i vjenčanje te je za mene ova situacija u Puntamici ono što sam tražio – otkriva Pešut.

Zanimljivo, kako bi akumulirao dovoljno kapitala, zadarski razigravač radi trenutno dva posla. Osim košarke radi i na – baušteli.

- Trenutno sam na građevini. Curina familija ima građevinsku firmu u Vinjercu i svaki dan putujem na posao. Od jutra radim, a nakon povratka s gradilišta odradim trening  pa mi je raspored pretrpan. U šest sati putujem iz Zadra, u tri popodne se vraćam… Naporno je, no trenutno sam zadovoljan situacijom – kazuje jedan od najboljih košarkaša koji već godinama prolazi ispod radara i nastavlja - imao sam priliku igrati i za neke uglednije klubove iz prve lige, no tamo sam se susreo sa svačim te sam malo razmislio i shvatio da nema smisla gurati takve stvari već da trebam tražiti rješenje gdje ću se moći afirmirati kao čovjek, a ujedno i ostati u košarci. Trebala su mi stabilna primanja s kojima ću moći planirati ozbiljniji život, a i cura mi radi u Zadru što je također imalo utjecaja na moju odluku.


FOTO: Šime Zelić (Basketball.hr)

Uoči početka ove sezone Pešuta je tražilo nekoliko klubova, među njima i zadarski premijerligaš Jazine Arbanasi te suveren Prve lige KK Gorica koju vodi Josip Sesar.

- Trenirao sam ljetos s Jazinama. Bili smo i dogovorili uvjete te sam bio spreman pristati na njihovu ponudu, no kako je vrijeme prolazilo postao sam svjestan gdje me vide te sam razmislio i procijenio da mi se ne isplati za te novce puno vrijeme posvetiti košarci. To me malo i iznenadilo pošto sam očekivao da ću,  s obzirom na svoje iskustvo u elitnom rangu hrvatske košarke, biti jedan od nositelja, ali njima to nije bilo u planu pa smo se razišli.

Na kraju je završio u Sonik Putamici koja se natječe u trećoj ligi.

- Prije nego sam pristao bilo mi je bitno da vidim kakva će biti situacija u klubu, a kada sam vidio da tu ima dosta momaka koji su kvalitetni i kao osobe i kao igrači nisam imao dvojbu. Stvarno smo dobra klapa te je gušt raditi i trenirati. Uživamo u košarci, a stigli su i rezultati. Ljudi to primjećuju i gušt je igrati košarku.

Da to nije bilo loš potez pokazuje ne samo liderska pozicija na ljestvici Druge lige jug, već i plasman na završni turnir kupa.

- Nismo ni sami očekivali da ćemo doći toliko daleko. Išli smo korak po korak i na kraju došli do velikog uspjeha. Nama je utakmica sa Zadrom na Višnjiku nagrada za trud u dosadašnjem dijelu sezone. U momčadi ima dosta momaka koji nikada nisu osjetili atmosferu igranja pred tolikim brojem ljudi te će nam utakmica u četvrtak biti veliki gušt te će nam zasigurno ostati u lijepom sjećanju.


FOTO: Šime Zelić (Basketball.hr)

U jednom je periodu Pešut umalo završio u zadarskom dresu što bi mu bilo ispunjenje snova.

- Dok je Danijel Jusup bio trener Zadra odradio sam većinu priprema na Bjelolasici, čak sam i odigrao pripremnu utakmicu protiv ukrajinskog kluba na Višnjiku te je postojala opcija da ostanem u sastavu. No, do toga nije došlo pa sam otišao u Puntamiku koju je te sezone trenirao Neven Plantak. To je bila sezone u kojoj smo ušli u Ligu za prvaka, kada smo pobijedili Cibonu i umalo skinuli Cedevitu u Jazinama pa ne mogu žaliti što nisam tada zaigrao za Zadar. Uvijek mi je bilo primarno da igram košarku i imam minutažu. U većini klubova sam bio među glavnim igračima i jedan od nositelja na što sam izuzetno ponosan.

Koje su ti najljepše uspomene iz dosadašnjeg dijela karijere?

- Iako sam i u Švedskoj imao jako dobar period u kojemu sam uspio osjetiti atmosferu te igrati u uređenim klubovima i protiv bivših NBA igrača, definitivno pobjeda nad Cibonom za koju je tada igrao Bojan Bogdanović, ali i utakmica s Cedevitom koja je uslijedila koju smo nesretno izgubili. To su trenuci koji se ne zaboravljaju. Sve je to dio jedne lijepe priče.

Kako je igrati u inozemstvu u odnosu na domaću ligu?

- Uvjeti treniranja su na višoj razini u odnosu na hrvatsku ligu. Što se tiče same kvalitete košarke, to je ipak druga priča. Kod njih razliku rade strani igrači, prvenstveno Amerikanci koji dolaze izravno s Ljetnih liga, dok su domaći igrači ipak osjetno lošiji. Ono što valja i kod njih igra vani. No, to mi je razdoblje uvelike pomoglo jer sam vidio kako drugi razmišljaju i stekao novo poimanje košarke koje mi je pomoglo da proširim svoj pogled na košarku. Bilo je to bogato iskustvo.

Jedan od glavnih ciljeva Sonika u preostalom dijelu sezone jest plasman u jedinstvenu Prvu ligu. Iako su ambicije uoči početka sezone bile puno niže, s obzirom na kvalitetu momčadi i suparnika, bilo bi iznenađenje se Zadrani dogodine ne natječu u nacionalnoj konkurenciji.

- Prošli nam se tjedan dogodio nesretni poraz protiv Omiša u produžecima koji nam je pomrsio planove. U posljednjim smo minutama promašili 6-7 slobodnih bacanja… No, i dalje je sve u našim rukama. Nemamo se koga bojati. Dubrovnik smo pobijedili već dva puta i vjerujem da ih možemo opet svladati. Cilj nam je pobijediti sve do kraja i izboriti kvalifikacije za jedinstvenu Prvu ligu. Kada smo krenuli u natjecanje nismo imali imperativ rezultata, no uskoro se pokazalo da imamo momčad koja zavrjeđuje da se natječe u višem rangu i učinit ćemo sve da to i ostvarimo.

Vrijeme je da se dotaknemo i samoga kupa i četvrtfinalne utakmice sa Zadrom.

- Svi smo mi zadarski momci te će biti užitak igrati. Svi pratimo Zadar od malih nogu te nam je svima želja zaigrati pred toliko Zadrana i pred Tornadom. Pokušat ćemo se predstaviti u što boljem svjetlu i pružiti što bolji otpor favoriziranom suparniku. Neka bude fešta zadarske košarke!

Dakle, Puntamika ide na pobjedu.

- Ja osobno, jednako ka i svi momci, uvijek želim pobijediti. Tako će biti i danas te ćemo s tim ciljem pristupiti. Moramo dati i primjer mlađim momcima. Idemo se „potući“ pa što bude.


FOTO: Šime Zelić (Basketball.hr)

Košarkaški uzori?

- Pratim sve, od NBA-a pa nadalje. Dok sam bio dijete bio sam veliki fan Denver Nuggetsa, no s vremenom je taj entuzijazam malo splasnuo kada je klub napravio neke promjene koje mi se nisu sviđale. Nisam više toliko zagrižen kao kad sam bio mlađi, no i dalje volim s guštom popratiti – govori jedan od udarnih igrača Puntamike i nastavlja - kako sam počeo pratiti ligu u godinama kada je Carmelo Anthony došao u Denver on mi je bio jedan od dražih igrača. No, bilo je tu još igrača od Iversona, preko Chauncey Billupsa. Što se tiče igračkih uzora uvijek sam u NBA igračima imao košarkaške idole. Gledam od koga bih mogao iskopirati pokoji potez. Što se tiče domaćih igrača, kako sam odrastao gledajući Marka Popovića on mi je svakako bio dobar primjer.

Dosta košarke. Kakav je Mario Pešut izvan terena?

- Od glazbe nema izričit smjer kojeg preferiram. Volim životinje. Obitelj mi je oduvijek imala haskije. Trinaest godina smo imali Iceyja, sada imamo Ekibu koji ima šest godina, a sada s curom imam labradoricu te je uvijek neki pas u điru.

Mario se nedavno zaručio, a u budućoj ženi ima veliku podršku na terenu i izvan njega.

- Anita je uz mene je već pet godina te je uvijek bila veliki faktor u mojoj karijeri. Pratila me, za mnom je išla i u Švedsku i u Njemačku i na Kosovo te mi je u teškim trenucima bila velika potpora. Naravno, uz familiju i moje roditelje. Tko zna kako bi moja priča završila da nije bilo nje. To je bio i jedan od razloga zašto sam se vratio doma, odlučio skrasiti i okrenuti normalnom životu.

Razgovor nije mogao završiti bez da skromni Pešut pohvali svoje suigrače, ali i iznese viziju budućeg razvoja kluba koja bi svakako bila u interesu zadarske košarke.

- Za kraj moram spomenuti suigrače. Radi se uistinu kvalitetnim momcima, od trenera do suigrača te je cijela ova priča zaslužila da potraje. Volio bih da se zadržimo na okupu, pogotovo mi iskusniji igrači i stvorimo priču koja bi bila odskočna daska  za mlade zadarske igrače. Zdrav smo klub, zdrava okolina i smatram da bi bilo korisno za mlade igrače kada bi mogli ovdje početi graditi svoj košarkaški put. U Zadru je ipak jaka konkurencija, puno je teških utakmica , a ovo bi im bila lijepa prilika u kojoj bi imali i jačih utakmica, a vjerujem i dobar primjer u nama starijim igračima koji bi pomogli u nastavku karijere – zaključio je glavni igrač Puntamičana.