Intervjui
Antonio Jordano - Mladi lav hrvatske košarke

Antonio Jordano - Mladi lav hrvatske košarke

Autor: Paulo Sarić Photo: Basketball.hr (Šime Zelić)

Trenira s dva različita kluba, više voli europsku košarku od NBA-i ono što je najbitnije – nigdje ne žuri.

Uoči i tijekom Kupa „Krešimir Ćosić“ donosimo vam intervjue s igračima ili trenerima svih sudionika završnog turnira – Cibone, Cedevite, Sonik PuntamikeŠibenika, Škrljeva, Zaboka, Zadra i Zagreba.

Antonio Jordano već je dugo vremena na radaru hrvatske košarkaške javnosti. Još je u rodnoj Rijeci prvi puta privukao pozornost na sebe, a put ga je, kao i velik dio talentiranih košarkaša u posljednjih dvadesetak godina odveo u Zagreb. Za razliku od nekada kada su in bili Cibona i Zagreb, sada je to KK Cedevita. No, malo je poznato da košarka nije bila prvi izbor mladiću koji je nedavno otišao na posudbu u Zabok.

- Kao i većina mladih počeo sam trenirati nogomet u Rijeci u Orijentu i tamo sam se zadržao dva mjeseca, no kako je počela zima i igralo se na otvorenom često sam bio bolestan, pa sam u dogovoru s tatom odlučio prijeći na košarku – započinje mladi Riječanin.

Već se od ranih dana vidjelo da Jordano ima „ono nešto“ što bi ga uz puno truda i kvalitetan rad moglo dovesti do profesionalne karijere.

- Prvi klub mi je bio riječki Torpedo koji je prethodnik sadašnjeg Kvarnera 2010. Do prije četiri godine sam tamo igrao, a nakon toga sam prešao u Cedevitu – govori Jordano i otkriva kako je došlo do kontakta s aktualnim hrvatskim prvakom – s Kvarnerom sam kao mlađi kadet bio drugi u državi te su me kontaktirali iz Cedevite da dođem kod njih. Prvi sam put odbio poziv, prvenstveno radi škole, ali i jer sam bio premlad, no nakon godinu dana me pozvao trener Tomislav Rupčić te sam prihvatio poziv. Odradio sam nekoliko treninga u Zagrebu, svidjelo mi se i ostao sam.


FOTO: Basketball.hr (Šime Zelić)

Odlazak u drugi grad šok je za većinu ljudi, a kako ne bi bio za mladića koji je radi profesionalnog puta u tinejdžerskim godinama napustio obitelj.

- Kada sam tek došao bilo mi je teško prilagoditi se. Imao sam 15 godina, bio sam sam u Zagrebu i nije bilo lako priviknuti se na život i treninge dva puta dnevno. No, iz godine u godinu je bilo sve lakše. Uvjeti su zaista izvrsni, mogu trenirati kada želim, od 0-24. Trener Marko Trninić radi sa mnom individualno te se ni na što ne mogu požaliti – kaže mladi košarkaš koji se nekoliko minuta prije našeg razgovora bio vratio s jutarnjeg treninga s Cedevitom.

Zanimljivo, iako je povod ovog razgovora bio Kup „Krešimir Ćosić“ na kojem će mladi Jordano nastupati u dresu Zaboka, riječki razigravač i dalje trenira s Cedevitom.

- Ujutro treniram s trenerom juniora Cedevite, a popodne sam na treninzima u Zaboku. Dogovor je takav da ću do kraja sezone u jačim utakmicama igrati za juniorsku momčad Cedevite, dok ću u seniorima nastupati za Zabok – govori Jordano.

Nije tajna da je Jordana u posljednjim mjesecima tražilo nekoliko klubova koji su željeli dovesti na posudbu kvarnerskog beka, no Vitamini su nerado pristajali odreći se talentiranog igrača. Problem, dakako, nije bila sumnja u njegove mogućnosti već stav da će na Velesajmu imati kvalitetnije treninge nego u većini premijerligaša.

- Još na početku sezone, nakon završetka reprezentativnog ljeta, pričao sam s direktorom i trenerom te sam vidio da neću imati previše prilike. Već tada sam tražio posudbu, no rečeno mi je da sam potreban juniorima i da ću igrati u HT Premijer ligi. Na polusezoni me nazvao trener Ivan Perinčić i rekao da mu nedostaje razigravač  i da želi da dođem u Zabok. Ponovno sam razgovarao s ljudima u klubu te sam dobio dopuštenje. Klub je vidio da je to dobra prilika za mene da steknem iskustvo i vidim gdje sam u odnosu na konkurenciju, za njih da vide kako se snalazim protiv premijerligaških igrača, ali i za Zabok kojemu mogu pomoći u borbi za što bolju poziciju u nastavku sezone.


FOTO: ABA liga: Cedevita (Marin Sušić)

Mladi hrvatski reprezentativac prvi je dio sezone proveo igrajući tri različite lige. Osim juniorske momčadi Cedevite, nastupao je i za Mladost koja se natječe u Drugoj ligi centar, ali je i tri susreta odigrao za seniore hrvatskog prvaka u domaćem prvenstvu. I to s dobrim učinkom od gotovo deset koševa te nešto manje od dvije asistencije u prosjeku.

- U Zabok sam došao već 2. siječnja, no naredne dvije utakmice, sve do polusezone nisam mogao biti registriran pa sam prvu utakmicu odigrao protiv Šibenika. Trebalo mi je određeno vrijeme za prilagodbu, no i trener i suigrači su me dobro prihvatili te sam iz dana u dan sve sretniji. Mislim da nisam pogriješio.

Prijeđimo na kup. Večeras je na rasporedu treći ovosezonski dvoboj Zaboka i Šibenika, a u prethodna su dva u tijesnim završnicama slavili Dalmatinci. Ipak, Zabok se pojačao prije dva tjedna te se očekuje neizvjestan ogled.

- Imamo stvarno dobru ekipu. Došli smo Buljević i ja kako bismo pomogli i sebi i klubu. Na Baldekinu smo nesretno izgubili, ali dižemo se iz kola u kolo što smo pokazali i protiv Osijeka i protiv Zadra. Kemija je dobra, u sve smo boljoj formi i vjerujem da će se to nastaviti – smatra 18-godišnjak i dodaje - nisam igrao u prvoj utakmici protiv njih, no čuo sam da je bilo gusto i da smo imali pobjedu u rukama. U drugom se dvoboju nismo dobro snašli, a koštalo nas je i uigravanje novih igrača. Uz sve to, na Baldekinu nikada nije lako igrati. U kupu im se možemo revanširati za dva dosadašnja poreza. Smatram da smo kvalitetnija ekipa i da samo trebamo igrati momčadski.

Trener Građana je Vladimir Anzulović koji je mladog Jordana prošlo ljeto vodio u U-18 reprezentaciji.

- Radi se o uistinu odličnom treneru te je bio užitak raditi s njim. Puno sam naučio, a i osvojili smo B diviziju i izborili povratak među europsku elitu.


FOTO: FIBA

Nakon podužeg razgovora o košarci, vrijeme je za pokoju informaciju o Jordanu osobno. Čime se bavi i kako provodi slobodno vrijeme?

- Imam dva treninga dnevno pa mi ne ostaje previše vremena. U međuvremenu pođem s curom u šoping, na ručak, večeru… a volim gledati i serije i filmove. Kada nisam u košarci vrijeme provodim s curom i prijateljima. No, meni se većina toga bazira na košarci. I kada nisam na treninzima, glavom sam u njoj. Pratim dosta utakmica kako bih vidio i naučio nove stvari.

Najdraže serije?

- Ima ih dosta, ali istaknut ću Breaking Bad i Zakon braće.

Zanimljivo, za razliku od velikog broja mladih košarkaša, ali i košarkaških sladokusaca, koji idoliziraju NBA ligu, Jordano više voli – europsku košarku.

- Igrački uzori su mi Chris Paul i Dražen Petrović, a od momčadi mi je drag Boston. No, ne pratim toliko NBA koliko Euroligu i ABA ligu. NBA je drugačiji svijet. Tamo se puno toga bazira na atrakciji, rekao bih i cirkusu, pogotovo u osnovnom dijelu sezone. Tek u doigravanju utakmice počinju dobivati neki značaj, dok je u Europi košarka od početka sezone puno kompetitivnija. Igra se agresivnije, uz čvršće obrane od samog starta.

FOTO: Basketball.hr (Šime Zelić)

Prošlog smo četvrtka svjedočili rijetkoj pojavi u Zadru.  Premda su domaćini na kraju gusto slavili protiv Zaboka i zadržali se na prvom mjestu na tablici, dalmatinska je publika prepoznala velik trud i dobru igru gostujućeg sastava koji je s parketa ispraćen dugotrajnim pljeskom.

- Prvi sam puta igrao pred navijačima Zadra pa mi je bilo neuobičajeno. Čuo sam dosta priča da znaju i vrijeđati i da se ne odnose najbolje prema protivničkim momčadima, no mi smo pokazali dobru igru i bili korektni suparnici. Drago mi je što sam to doživio. Uistinu je lijepo iskustvo da ti navijači protivničke momčadi plješću i jedva čekam da počne kup da se ponovno vidimo te se nadam da ćemo imati podršku publike protiv Šibenika.

Poznavajući zadarsku publiku, u to uopće ne treba sumnjati. Za kraj, pogled unaprijed. Gdje se Jordano vidi iduće sezone?

- Trenutno sam zadovoljan i prvi mi je cilj iskoristiti preostali do sezone da steknem iskustvo i odigram što bolje. Pokazao sam da mogu igrati u HT Premijer ligi te mislim da uz naporan rad mogu daleko dogurati. Probat ću se dokazati u Cedeviti i igrati za njih, no otom-potom. To ne ovisi samo o meni, već i o klubu. Moje je da nastavim raditi, a onda će sve doći. Nigdje ne treba žuriti – za kraj je rekao mladi Riječanin koji s Vitaminima ima ugovor na još tri godine.