Intervjui
Divno je bili nekome nešto - Od tartana do hrvatske reprezentacije

Divno je bili nekome nešto - Od tartana do hrvatske reprezentacije

Autor: Paulo Sarić Photo: Basketball.hr (Šime Zelić)

Nemoguće je igrati na tri fronta ako se želi postići rezultat.

Uoči i tijekom Kupa „Krešimir Ćosić“ donosimo vam intervjue s igračima ili trenerima svih sudionika završnog turnira – Cibone, Cedevite, Sonik Puntamike, Šibenika, Škrljeva, Zaboka, Zadra i Zagreba.

Nakon iskusnog Marina Rozića na redu je još jedan kapetan. Ovaj puta hrvatske košarkaške reprezentacije i igrač Cedevite Filip Krušlin. Kruška je jedan od rijetkih Purgera koji uistinu i igra u zagrebačkim klubovima. Tijekom svoje karijere nosio je dres Cibone i Dubrave prije nego je došao u Cedevitu. Kao što je poznato otac mu je popularni glazbenik Željko Krušlin, pjevač grupe Latino, pa se prvo pitanje nametnulo samo od sebe. Zbog čega lopta, a ne gitara?

- I otac mi se svojedobno bavio sportom. U mlađim je danim aktivno igrao rukomet pa je sport uvijek bio jedna od glavnih tema u obitelji. Prije košarke bavio sam se plivanjem i tenisom, no s vremenom je postalo nemoguće sve to iskoordinirati te sam morao izabrati. Odabrao sam košarku  – započinje reprezentativni bek i nastavlja - počeo sam trenirati u prvom razredu pošto je KK Zrinjevac okupljao mlade i talentirane klince u svojoj školi košarke. Treninzi su bili nedaleko od moje osnovne škole u kvartu gdje mi živi baka pa sam mogao i sam ići na njih. Sjećam se da smo trenirali na tartanu kod Boćarskog doma.

Krušlinov je razvojni put tekao prirodno za jednog Zagrepčanina. Prvo kvartovski klub, a potom – Cibona.

- Nakon Zrinjevca, s 12 ili 13 godina, prešao sam u Cibonu. Prvih godinu dana nisam mogao igrati službene utakmice, no kasnije sam se zadržao u klubu sve do kraja juniorskog staža. Mislim da sam jedini iz svoje generacije potpisao profesionalni ugovor i bio priključen seniorskoj momčadi. No, to je bilo vrijeme u kojemu je Cibona bila puno jača te je tražila rezultat i nisam bio u prilici kakvu imaju klinci koji danas treniraju. Iako sam se potajno nadao da ću dobiti priliku, bio sam svjestan toga.


FOTO: Basketball.hr (Šime Zelić)

Do prave prilike u Ciboni stigao je zaobilaznim putem. Prvo je jednu sezonu odradio na posudbi u Dubravi, a potom je preko Dubrovnika, Bosne, Zaboka i Splita napravio krug od 360 stupnjeva prije nego se vratio pod Toranj.

- U tim sam godinama imao problema s ozljedama koji su me usporili u razvoju. To je posebno bilo izraženo između 19. i 25. godine kada sam propustio dosta treninga i utakmica. Srećom, u zadnje sam vrijeme u dobrom fizičkom stanju te sam uspio uhvatiti kontinuitet što mi je vrlo bitno.

Dobra igre u redovima Vukova nisu prošle nezapaženo. Uslijedio je poziv u reprezentaciju i dres Cedevite koji nosi već drugu sezonu. Hrvatski je prvak na ljeto najavljivao lov na oba domaća trofeja, kao i na regionalnu ligu, dok je i u Eurokupu ljestvica postavljena visoko. Zdovc je tražio plasman među četiri najbolje momčadi. Ipak, uoči borbe za prvi trofej jasno je da se potonje neće ostvariti.

- Sezona je naporna. Napornija nego lani, rekao bih. Igranje na tri fronta uzima danak. Nemoguće je paralelno igrati tri natjecanja ako se želi ostvariti rezultat. U dosadašnjem smo dijelu sezone odigrali pedesetak utakmica. Nedostaje nam odmora, a fali nam i kvalitetnih treninga. Kada se uđe u rezultatsku krizu, što je normalno jer je svaka sezona prepuna uspona i padova, najbolji način da se iz nje iziđe su – treninzi – smatra 28-godišnji Zagrepčanin i nastavlja - dok smo bili svježi igrali smo kvalitetnu košarku. Naravno, događali su nam se i porazi, no to je normalno s obzirom na količinu utakmica. Kada je došlo do fizičkog pada došlo je i do lošije forme koja se prvenstveno vidjela u Eurokupu. Šest poraza ružno izgleda, no moglo je biti puno bolje.

Koliku ulogu u lošijoj formi Cedevite zadnjih tjedana igraju brojna putovanja? Svjedoci smo brojnih primjera u kojima se igralo dan za danom, i to u različitim državama.

- Veliku. Vrijeme koje bismo trebali iskoristiti za odmor izgubimo na putovanju pa ispada da dane odmora provodimo u avionu i autobusu. Pravih dana odmora praktički nismo ni imali. Putovanja su svakako veliki uzrok energetskog pada.


FOTO: KK Cedevita Facebook

Paralelno igranje na nekoliko frontova već duže vrijeme stvara probleme brojnim klubovima. Lani je problema s tim imala Cibona, ove godine Cedevita, a ni slovenska Petrol Olimpija koja uz domaće prvenstvo i regionalnu ligu igra i Ligu prvaka ne stoji najbolje na tablici.

- Vidi se iz svih primjera. Uvjeren sam da je nemoguće, nemoguće igrati tri natjecanja i ganjati rezultat kakav se od nas očekuje. Previše je utakmica i previše putovanja. Veliki je to zamor da se ne bi odrazio na rezultatima. Kao igraču nezahvalno mi je govoriti o rješenju tog problema, no smatram da se mora naći način koji bi bio u interesu hrvatske košarke. A u interesu hrvatske košarke je da Cedevita ostvaruje što bolje rezultate jer smo jedini klub koji nas predstavlja u Europi. Je li to neigranje domaćeg prvenstva ili nešto drugo, u ovom trenutku ne mogu kazati jer to nije u mojoj domeni. Na kraju najviše ispaštaju sami igrači. Ljudi koji su odredili da igramo tri utakmice tjedno svakako nisu mislili na nas. Trenutno nemamo povreda, no lani smo u finalu ostali bez 5-6 igrača na što je zasigurno utjecao i zgusnut raspored.

Prijeđimo na Kup „Krešimir Ćosić“. Lošijoj formi unatoč svi će se složiti da je Cedevita i dalje najkvalitetnija domaća momčad te da je glavni favorit za osvajanje 21. izdanja natjecanja koje nosi ime po velikanu hrvatske košarke.

- Nitko u klubu ne bježi od toga. Od nas se očekuje osvajanje kupa, a i mi to očekujemo od sebe samih. Zna se da nismo u idealnoj situaciji, no završili smo s europskom sezonom što je u jednu ruku dobra stvar jer će nam donijeti veći broj treninga i podići formu. Ne volim nikoga podcjenjivati i svatko tko se bavi sportom kod mene ima poštovanje. Dat ćemo sve od sebe, u svaki ćemo susret ući maksimalno motivirani te ćemo probati osvojiti prvi ovosezonski trofej. Svjesni smo da će biti teško, pogotovo jer se igra u Zadru koji je u dobroj formi o čemu svjedoči i to da su nas dobili u prošloj utakmici. I Cibona se diže te mislim da će biti jako zanimljiv završni turnir. Uistinu se veselim.


FOTO: Basketball.hr (Šime Zelić)

Vrijeme je  da se udaljimo od parketa i prijeđemo na ne-košarkaške teme. Kakav je Kruška van terena, čime se bavi, zasvira li koji put s ocem?

- Slobodno vrijeme mi je ove sezone totalna enigma. Pri kraju sam s fakultetom. Ostao mi je samo jedan ispit do kraja ekonomije poduzetništva na VERN-u. Prošlih sam se godina prvenstveno bavio time te mi je učenje bila glavna izvansportska aktivnost. Odmak od košarke mi je dobro dolazio te mi čak i davao veću motivaciju za rad na terenu. Većinom sam hvatao termine u kojima bih mogao izlaziti na ispite, pošto ispitni rokovi u pravilu dolaze u razdobljima kada imam gust raspored. Srećom, profesori su mi izlazili u susret – rekao je hrvatski reprezentativac i dodao - ono malo slobodnog vremena što mi preostaje provodim sa zaručnicom. Volim pogledati dobar film te poći na ručak ili večeru s njom.

Za kraj – reprezentacija. Krušlin je u prve dvije utakmice bio kapetan nove, pomlađene Skelinove vrste, a ponovno je našao svoje mjesto na izbornikovom popisu te će za nešto manje od dva tjedna povesti svoje suigrače u dvoboje s Rumunjskom i Nizozemskom na Višnjiku.

- Znamo kako je prošao prvi ciklus, no isto tako znamo i što moramo napraviti kako bismo osigurali nastup na Svjetskom prvenstvu što nam je glavni cilj. Naredne dvije utakmice igramo na domaćem parketu, igramo u Zadru te smo svjesni da ćemo morati slaviti u oba susreta ako mislimo ostvariti cilj koji smo si zadali. Imam dobar predosjećaj te se nadam da će i publika to prepoznati i doći nas podržati u što većem broju. Zapravo, siguran sam u to, te se nadam da ćemo uz pomoć navijača napraviti rezultat kakav nam je potreban – zaključio je Krušlin.