Dojmovi pobjednika

Cibona je osvojila prvi Kup Krešimira Ćosića nakon davne 2013. godine, kada je Sandro Nicević s istekom vremena rasttužio tada već etabliranu Cedevitu. Devet godina kasnije, ta Cedevita je u Ljubljani, a njeno mjesto zauzela je "Junior" verzija momčadi. Odnosi snaga hrvatskoj košarci su se u posljednje vrijeme malo promijenili, pa tako simpatije neutralnog gledateljstva nerijetko idu u pravcu dvije mlade zagrebačke momčadi.

Trener Cibone Gašper Okorn nije krio zadovoljstvo nakon prvog osvojenog trofeja nakon samo mjesec dana na klupi Vukova.

"Kad se glave ohlade, mislim da smo zaslužili ovaj trofej. Nije bilo lagano, Cedevita se skupila u reket a mi nismo pogodili ništa, ali pobijedila je obrana."

Slovenski strateg se zahvalio ljudima iz kluba na pruženoj prilici, pri čemu je posebno istaknuo jedno ime.

"Mijenjao bih neku od ranijih pobjeda za ovu, ako ću biti pošten. Ovo nam puno znači, meni osobno ali i cijeloj Ciboni. Zahvalio bih menadžmentu za ukazanu priliku, sportskom direktoru Marinu Roziću za podršku, cijelom osoblju i igračima. Mislim da je vrijeme da Cibona i na terenu i izvan njega pokuša napraviti nekakav iskorak."

Na posljednjem timeoutu dao je detaljne upute Danku Brankoviću kako odreagirati na liniji slobodnih bacanja. Taj trenutak posebno je oduševio kolegu Stanka Ružića s Arene, koji je htio ući u misaoni proces rezolutnog Okorna. Čovjek koji je na Ciboninoj klupi vezao devet pobjeda u nizu odgovara:

"U tim trenucima manje-više sve je bilo u našim rukama, a ja sam samo htio da ne bude nikakvih dilema oko toga što treba napraviti datom trenutku. Samo je jedna mogućnost postojala (za Cedevitinu pobjedu, op. a.) u te tri sekunde, i trebalo je sakriti loptu."

Okorn smatra da je pobjeda Cibone mogla biti izvojevana i u manje napetoj završnici, ali nije propustio priliku pohvaliti sjajnu Cedevitu Junior.

"Jako teška utakmica. Smatram da bismo s nekakvim normalnim šutem to dobili lako, ali utakmica je bila takva da nam ništa nije ulazilo, ni otvoreni šutevi ni penali. Morali smo istrpiti nevjerojatne stvari. Cedevita sjajno igra cijele sezone, oni su potpuno zaslužili biti u finalu. Ovo je bez dileme najteža utakmica Cibone od mog dolaska u Zagreb."

Slavlje Cibone nakon devet godina (Foto: Foto Kurti)

Najbolji strijelac i najkorisniji igrač završnice potpuno zasluženo je mladi centar Cibone Danko Branković. 

"Opatija i Rijeka mi odgovaraju, paše mi ovaj zrak!"

Vidno pod dojmom, uspio je sabrati misli i dati svoje viđenje o protekla dva dana.

"Dižem trofej kao kapetan, to je želja koja mi se konačno ostvarila, radi se o velikom uspjehu i ponosan sam na sebe, svoju momčad i trenera. (Gašper Okorn) radi sjajan posao i to je donijelo plodove, trebamo samo tako nastaviti u ostatku sezone. Jučer protiv Zadra smo 3-4 puta lomili utakmicu, odvojili bismo se na desetak razlike pa bi se Zadar vratio iz minusa, radili smo puno grešaka. Nisu me označili kao nekakvog šutera, ali mogu izvana pogoditi, pa neka se protivnici pripreme na to."

Oba trofeja, trajni i prijelazni, primio je u društvu Roka Prkačina, kapetana Cibone čiju poziciju Branković "čuva" dok se ovaj ne oporavi.

"Roko Prkačin je moj kapetan, ja ga samo mijenjam dok je na rehabilitaciji. Kad se on vrati ja mu vraćam kapetansku vrpcu, mi smo to zajednički osvojili."

Slavlje za Brankovića gotovo sigurno neće trajati cijelu noć. Okupljanje reprezentacije je već sutra.

"Sutra se okupljamo u osam ujutro. Trebamo odraditi dobre pripreme i to je to."