Jedini zadarski Kup trofej iz bivše Jugoslavije.

KK Zadar je Kup Jugoslavije osvojio samo jednom, 1970. godine u Splitu protiv moćne Jugoplastike. Utakmica je odigrana 6. lipnja na punim Gripama. Iznenađenje za Žute bilo je pojavljivanje Krešimira Ćosića u zadarskom dresu,  a mi vam nakon pola stoljeća donosimo originalni zapisnik s utakmice koji će biti jedan od eksponata budućeg Muzeja zadarske košarke za kojega materijale godinama prikuplja Krešimir Butić.

Kako je Zadar osvojio Kup opisao je sam Krešimir Ćosić. Tekst je objavljen u autobiogarfskoj knjizi 'Igruj, vjeruj, živi!' u kojoj je Krešine tekstove skupila, povezala, ukoričila i poslala u tiskaru njegova kćerka Ana. 

Riba i škampi propali, golubove zaboravili

Rani lipanj u Zadru podario me lijepim iznenađenjem. Zadar je spretnim slalomom i stjecajem prilika do finala Kupa Jugoslavije dospio olako, iako je u Prvoj ligi tek u produžetku, u majstorici uspio osigurati ostanak u ligi. Zaslugom Pina Giergie, naravno.

U Kupu su Zadrani dobili Željezničar u Beogradu, a Proleter u Zrenjaninu, dok su se ostali favoriti, osim Jugoplastike, međusobno eliminirali. Splitska Jugoplastika neočekivano je pobijedila Olimpiju, pa se Zadar još iznenadnije našao u finalu s nešto južnijim susjedima. Pravo dalmatinsko finale.

Splićani su dvije godine bili u stalnom usponu. Gostovao sam povremeno u njihovoj momčadi i odlično ih sve poznavao. Momci su bili pravi, dobroćudni, ali i ljuti što im je dosad, kao i Zadru, trofej u Kupu uvijek izmaknuo.

Znalo se da je Zadar sada slabiji i da nema poštenog, nego uopće nema centra. Kako mi je bilo? Lako! Sve su se zadjevice zaboravile, a zločinac se ionako uvijek vraća na mjesto zločina, kažu pravnici i biznismeni. 

Zadrani su uvijek znali nešto pametno smisliti, toliko da su se tome poslije sami čudili.
Na primjer, imali su taktiku registrirati i one igrače koji su nastupali vani. Pina Giergiu su uvijek za svaki slučaj imali na popisu, gdje god bi bio, sve do njegove 38. godine. 

Čovjek navrati doma, a iz kluba poruče, imamo mjesta za tebe, sve potrebne dokumente, mi smo te registrirali. Ti samo igraj. Kažu, sjeti se da nisi ni dobio upisnicu kad si ušao u klub, pa je ne možeš ni izgubiti. 

Dobro, nije bilo baš tako kako se šalim, ali nije ni daleko od istine. Atmosfera u gradu je bila odlična, od dna pa do vrha. Gradski oci i gradonačelnik zvali su me k sebi i rekli da razumiju studente kojima treba svaki novčić. Ja sam, međutim, živio zapravo uvijek dobro. Trošio bih koliko sam imao. Imam li u džepu sto tisuća dinara, potrošim sve. Ali ni paru više. Imam li tisuću, nikad manje od toga i tako se to fino živilo.

Vele gradski oci da ovo nije više vrijeme kad se vezivalo tovare za Grgura Ninskog i da se sve može urediti. Oni mene nagovaraju da zajednički poklonimo Zadru kup. Uvjeravaju me, ništa jednostavnije, uzmeš nagradu ako se utakmica izvuče. Naravno da nema nikakvog izgleda da se uopće dobije. K tome je ispalo da, umjesto na neutralni teren, moramo baš na Gripe. 

Ja se nećkam, ovo-ono, puštam ih da me nagovaraju. Ako moji splitski prijatelji Pere Skansi, Rato Tvrdić i ostali izgube, opet sam propa. Neću moć živ iz Splita. A ne moš reć ne!
U Splitu, međutim, nitko nije zna da igram i oni sve fino isplanirali i priredili feštu u Javora.

Na rivi pripremili postolje za pehar, a limenu glazbu i golubove spremili u dvoranu.

Radijski reporter Edo Pezzi najavio je slavlje putem etera, a kad su to čuli Zadrani, došlo ih je u Split više nego za svih deset splitsko-trogirskih ratova u četiri stoljeća.

Puna dvorana, a okolo već tučnjava. Policija radi ko nikad. Živa atmosfera. Da živa, ludnica!
Ušao sam bez torbe, a Splićani fini i učtivi, nude mi mjesto u gledalištu uz dvije splitske plavuše kao bogatom Amerikancu. Ne mogu odbiti, malo sam sjeo kao što bi svaki dobar čovik, a onda na užas Dioklecijanovih sinova, krenuo u svlačionicu i odmah na posao.

Pino i ja polako vodimo igru, a oni da nije fer, da mi to njima smještamo i slično. U prvi mah, koliko god je bilo pakleno vruće, sledili su se ka da su blokirani.

Pridružio nam se Valčić, stari borac, a imali smo i našu staru taktiku i malo po malo, sigurno četiri do šest razlike vodimo kroz čitavu utakmicu. Oni nemaju nikakvu šansu, niti su je primirisali, i mi naravno sigurno dobijemo utakmicu.

Kakvi su samo bili naručeni krasni škampi, riba. Prilika, prilika, a ispala teška neprilika. Čitava fešta pobrkana, glazba pobigla. Zaboravili golubove.

Zadrani mi dali premiju, a ja je proslijedio u korist fonda za razvoj juniorske košarke u Zadru. I time smo kvit. Kup smo odnijeli u Zadar i eno ga i sad tamo.