Dio prvi: Jedan Tić je donio loptu, drugi koš...

JEDAN JE DONIO LOPTU A DRUGI KOŠ

Otac Tić je nakon Drugog svjetskog rata iz dalekog El Shata, gdje je bio u izbjeglištvu, u Tribunj donio nogomet, a nekoliko desetljeća poslije, njegov sin Tić je svome selu Tribunju podario košarku.

TIĆ I PRVI KOŠ NA PIJACI

Zato nadimak Tić danas nosi posebnu težinu. Tić nije samo obiteljski nadimak, u njemu je sačuvana jedna mala, ali važna sportska kronika.

Priča o tome kako je jedna lopta pronašla put iz izbjeglištva do malog ribarskog dalmatinskog sela Tribunja i kako je, nakon puno godina kasnije, u istom mjestu postavljen prvi pravi koš.

Pravi koš su početkom sedamdesetih godina postavili Nedjeljko Stipaničev Tić, tribunjski Juan Antonio Corbalan i mladi tribunjski košarkaški entuzijasti na terasu prizemne zgrade poljoapoteke poljoprivredne zadruge Tribunj, koja se nalazila u centru mjesta na tržnici ispred Crkve Velike Gospe.

Odjednom je rijetko asfaltirani dio mjesta, odnosno prostor tržnice i malog trga postao igralište. Lopta je počela udarati o ploču, obruč je zveckao nakon udaraca lopte u koš, a mladići i poneko dijete koje je moglo igrati košarku samo ako ga pozove netko od mladića, su jedno po jedno, otkrivali novu igru. Iz igre su nastajala natjecanja, iz natjecanja druženja, a iz druženja prve generacije tribunjskih košarkaša.

Tako se, tiho i bez velikih najava, mijenjala sportska priča sela Tribunja.

Svi su tada željeli igrati košarku. Oni mladići blizu dvadeset godina ili "cvanciki", kako bi ih zvali u selu, imali su prednost a „teenageri“ nisu imali pristupa, osim ako bi nedostajao neki igrač u trojci za basket pa bi rekli: "Odi mali vamo, igraš za nas!". Sreći nije bilo kraja.

Ali košarka na trgu ispred crkve trajala je vrlo kratko, jer je jednom nešto starijem tribunjcu za ne povjerovati palo na pamet da ga sruši, ispričao je u dahu Nedjeljko Stipaničev Tić na tribini 3BF-a, Tribunjskog festivala košarke pod nazivom: „Retro Tribunjska košarka – 50 godina Gajete“, na kojoj su sudjelovali neki od nekadašnjih članova košarkaškog kluba Gajeta iz Tribunja, iz osamdesetih godina dvadesetog stoljeća, predvođeni Rokicom Ferarom, najvećim entuzijastom, velikim kreativcem, ključnom osobom i pokretačem svih košarkaških aktivnosti u Tribunju. Na tribini su još sudjelovali neki od  zaslužnih starijih članova, Damir Jabuka, Zoran Kvinta, Dejan Perkov Stipičin, Ljiljan Jabuka, Milan Vojvodić, Goran Ferara, Damir Perkov Stipičin i Šime Kumanović.

Tić je mišljenja kako su uspjesi državne reprezentacije Jugoslavije, odnosno osvajanje prvenstva svijeta u košarci, igranom u Ljubljani s utakmicama jedne skupine u Splitu 1970. godine, te uspjesi reprezentativaca poput Petra Skansija, Rate Tvrdića, Damira Šolmana i Krešimira Ćosića, te popularnost Pina Giergije, bile ključne za veliku potražnju za košarkom u cijeloj zemlji a sigurno i u Dalmaciji i u Tribunju.

A drugi sudionici tog vremena, složili su se da su popularnosti košarke među djecom i mladeži  u dalmatinskim gradovima i manjim mjestima sigurno pridonijeli naslovi prvaka države, KK Zadar u sezonama 1965., 1967., 1968., a posebno naslovi iz 1974. i 1975. godine., te veliki uspjesi košarkaškog kluba Jugoplastika iz Splita sedamdesetih godina zbog osvajanja prvenstva Jugoslavije 1971. i 1977. te osvajanjem Kupa Radivoja Koraća 1976., kao i osvajanja državnog prvenstva Zadra u šezdesetim te 1974. i 1975. godine.