Otočić Badija pokraj Korčule nekada je bio jedan od glavnih ljetnih košarkaških centara u Hrvatskoj.

Oni malo stariji sjetit će se otočića Badije smještenog odmah do otoka Korčule i samog grada Korčule. Udaljen samo nekoliko minuta vožnje brodicom iz Korčule, Badija je tamo negdje od 1995. pa do kraja 90-ih bila jedan od glavnih ljetnih košarkaških centara u Hrvatskoj, ali i Jugoslaviji 70-ih i 80-ih godina. 

Za one koji ne znaju, na Badiji se nalazi samo jedan samostan u kojem su spavali i hranili se treneri i polaznici kampova, a stotinjak metara od njega nalazi se košarkaško igralište na kojem su se održavali treninzi. Odmah ispod terena je plaža, a odmah uz plažu i jedini restorančić na otoku. I autor ovog teksta bio je polaznik košarkaškog kampa tamo davne 1996. godine kao 14-godišnjak i s nostalgijom se prisjećam tih vremena. Trener u kampu nam je bio Hrvoje Franić, danas trener u KK Medvešćak Zagreb. Treniralo se dva puta na dan, između treninga odmor i kupanje ili druženje s odbojkašicama iz Splita koje su također bile na odbojkaškom kampu tamo. 

Paralelno s nama u organizaciji Hrvatskog olimpijskog odbora održan je i trenerski košarkaški seminar na kojem su polaznicima predavali Vlado Vanjak, Boris Sinković i Živko Ljubojević. Sjećam se da je Vlado, sin Živka Ljubojevića trenirao s nama u kampu. Na žalost, 2007. je sa samo 25 godina od posljedica srčanog udara Vlado umro što je bio veliki šok za sve nas polaznike kampa koji smo ga tamo upoznali i ostali u kontaktu godinama poslije. Polaznike trenerskog seminara posjetio je te godine i šjor Rato Tvrdić, legenda Jugoplastike. Bila su to jako lijepa vremena. 

Foto: Uvjerenje o usavršenosti u sportu iz vremena trenerskih seminara na Badiji

Spomenimo malo i povijest otoka. Naziv otoka Badija površine 0,79 km prvi se put spominje 1737. godine, a kao Školj  sv. Petra 1368. godine, a potom i drugi nazivi  kao Otok, Veliki školj, Veći školj, Školj sv. Marije. Više o povijesti otoka pročitajte OVDJE.

Samostan je danas u vlasništvu Hercegovačke franjevačke provincije, a nikakvih košarkaških aktivnosti na otoku više nema. Ovog ljeta posjetili smo otok kao i košarkaški teren gdje smo kao djeca trenirali, a on je nažalost u derutnom stanju. Na velikom igralištu konstrukcije koševa i table su potpuno hrđave, bez obruča, a na manjem terenu pored, koševi srušeni. Kada bi povlačili paralelu, mogli bi reći da hrvatska košarka danas nije u puno boljem stanju i da oba "pacijenta" trebaju liječenje. 

Kontaktirali smo upravitelja samostana fra Tomislava Puljića u vezi košarkaškog terena i informacija kojih ima u vezi košarke na Badiji. Evo što nam je odgovorio:

- Hercegovačka franjevačka provincija je tek 2005. godine preuzela vođenje Badije. Nažalost, nismo zatekli u samostanu bio kakvu dokumentaciju o navedenome razdoblju. Ja sam preuzeo vođenje Badije prije godinu dana. Trenutno obnavljamo samostan i rivu ispred samostana. U planu je i obnova sportskih terena. Razgovarano je s gradskim institucijama o navedenoj problematici. Nadam se i vjerujem da će uskoro doći do realizacije! 

I mi se nadamo kako će doći do realizacije obnove igrališta, a nakon toga bi bilo lijepo da Hrvatski košarkaški savez opet pokrene neki kamp tamo jer Badija ima veliku košarkašku tradiciju u tom segmentu. Bila bi to jedna lijepa košarkaška priča koju bi vjerujem s oduševljenjem prihvatili svi košarkaški djelatnici u Hrvatskoj.