Napokon počinje nova sezona Eurolige.

Idemo ispočetka. Nova sezona Eurolige, novih više od 250 utakmica je pred nama.

Uostalom trećinu te lige, točnije, pet momčadi, imali smo prilike vidjeti nedavno i u nas, na sjajnom i na euroligaškom nivou upriličenom užitku u Zadru.

Željko Obradović koji sa svojih devet naslova s pet klubova može ponijeti naziv košarkaškog sultana mogao je trijumfom u Krešinoj dvorani bar na trenutak zaboraviti da je ovog proljeća u zadnjoj utakmici Eurolige pokleknuo pred još jednim svojim učenikom –Pablom Lasom i njegovim Realom. Laso se uz deseti Realov naslov okitio i nagradom najboljeg trenera Eurolige. Trijumf je zaslužio i zbog činjenice da je cijelu sezonu mogao igrati s krnjim sastavom jer mu se Sergio Llull vratio tek pred kraj natjecanja, Ognjena Kuzmića nije bilo od početka, a Slovenac Anthony Randolph propustio je 15 utakmica... Premda nisu imali ni prednost domaćeg terena u četvrtfinalu, jer su završili kao peti, izbacili su Panathinaikos (3-1), potom na završnom turniru momčad s najboljim omjerom CSKA (24:6), da bi se MVP  oprostio od Europe slavljem protiv Fenerbahcea u finalu.

U novih 30 kola kreće 16 momčadi iz 9 zemalja, od kojih četiri iz Španjolske i tri iz Turske, a već do Nove godine će odraditi polovicu. Real skoro da i nije mijenjao momčad a slično vrijedi i za ostale iz vrha. Fener se lišio Jasona Thompsona, no brzinu pod samim košem dobio je s Joffreyem Lauvergneom; nema ni Brada Wanamakera i Jamesa Nunnalyja. Obradović ulazi u svoju šestu sezonu, a do sada je Fenerbahce doveo do Final foura četiri puta. Lani su u prvom dijelu sezone čak pet puta posrnuli kod kuće, a ove u  zadnjem pokusu – President kupu izgubili su od Efesa . To bi trebalo svjedočiti da će Ergin Ataman (zamijenio našeg Velimira Perasovića), čija je momčad lani u EL osvojila tek sedam pobjeda,  s tek petoricom igrača iz prošlosezonskog sastava (uključujući Kruna Simona) ući u novu sezonu s puno više ambicije. Tim više što su i na Gomeljski kupu prijetili do kraja CSKA-u. Simon je ostao takoreći naš zadnji mohikanac koji će se loptati u najelitnijem društvu. Na novog kapetana Barcelone (sedma sezona), drniškog Dubrovčanina Antu Tomića, skoro smo zbog davnog otkaza reprezentaciji i zaboravili, dok će Leon Radošević igrati za Bayern s njemačkom putovnicom.

Kada smo kod naših, i na trenerskoj strani ostali smo sa samo jednom lastom. Neven Spahija nije se s Maccabijem lani uspio probiti među 8 najboljih, što Nikola Vujčić tumači i novčanim nedaćama. No, napokon su nakon 4 godine osvojili prvenstvo Izraela, što im je 52. naslov (uz 44 titule u Kupu). Spahija želi brzu američku košarku a ostavio je Rolla, Kanea, Tyusa, dok bi veliku korist trebao imati od Wilbekina, ponajbljeg igrača Eurokupa, koji je pripomogao da se Darušafaka vrati u elitno društvo. Od novih tu su i Pargo, O´Bryant, Caloiaro, Black...

Čak tri naša euroligaška trenera na početku sezone grijat će klupe u gledalištu. Za sada nema posla za Perasovića, Jasmin Repeša nakon izleta s reprezentacijom BIH čeka neki projekt, a Veljko Mršić je u Zagrebu... svi su na jako produženom godišnjem odmoru.

Na početku smo se spomenuli vodeće trojke lige ali ne zaboravimo da je na završnici bio i Žalgiris. Sa šestog mjesta izbacili su Olympiakos, pa su Grci, koji su imali treću i četvrtu momčad nakon regularnog dijela, ostali bez predstavnika među četiri najbolje momčadi. Litavci i dalje obožavaju košarku i Žalgirio arena bit će, bez sumnje, najpopunjenija dvorana.

Momčad koja se osladila naslovom pred skoro dva desetljeća (1999) službeno je treća u Europi. S četvoricom Amerikanaca i povratnikom Westermannom, ali, što je najvažnije, sa već sada jednim od najambicioznijih trenera Šarunasom Jasikevičiusom, bit će opasni takmaci za svakog. Šarunasa je htjela Barcelona, ali se spominjao i CSKA. Ipak, do velikih potresa nije došlo. Svetislav Pešić, koji baterije puni na Silbi, ostaje na kormilu Barcelone i sljedeće će godine proslaviti 70. rođendan. Rekorder je u Eurokupu Larry Brown, kome je 78 godina.

 Treću sezonu uzastopno nemamo Euroligaša. Kako će kroz sito i rešeto proći Cedevita sa Sitom Alonsom, vidjet ćemo. Među sva čuda naše košarke spada i činjenica da najbolji igrač ABA lige i našeg prvenstva, Luka ŽorIć, ne igra NIGDJE.