HT Premijer liga.

Cedevita Junior je na prepunom Baldekinu svladala Šibenku u susretu 5. kola Lige za prvaka rezultatom 70:77.

Šibenčani su u ovaj susret ušli s, pokazat će se, prevelikim teretom na svojim plećima. Više od dva mjeseca bez prvenstvene pobjede (posljednja je došla na gostovanju kod Bosca 1. veljače), iako pod okolnostima na koje se objektivno teško do nikako moglo utjecati, stvorilo je imperativ pobjede u svakoj mogućoj prilici. Njih je sve manje, što zbog brojnih zdravstvenih tegoba u redovima Narančastih, što zbog činjenice da su se protivnici adaptirali na njihove sekundarne napadačke opcije. Nada je tinjala da bi nepotpuno oporavljeni kapetan Pavao Paić mogao izvući ekstra atome snage, ali i da bi ćudljiva Cedevita Junior mogla imati jednu od onih večeri kad im ne ide sve od ruke. 

Dodatni teret Šibenci svakako je bio cjelodnevni (s višetjednom pripremom) šušur oko obilježavanja zlatne četrdesete obljetnice legendarne utakmice protiv sarajevske Bosne, kao i sutradašnjeg osnutka navijačke skupine Funcuti. Igrači su, zajedno s trenerom Damirom Milačićem i cijelim stručnim stožerom, jutros bili glavne zvijezde svečane izložbe fotografija u multimedijalnom centru Civitas Sacra, što im je svakako oduzelo dio energije i koncentracije uoči ovog dvoboja. Usto, na prepunom Baldekinu su uoči sudačkog podbacivanja na teren izašli prvotimci momčadi iz sezone 82/83, što je izazvalo sveopće oduševljenje, ali očito - i malo skamenilo ruke domaće momčadi. 

Šibenka je imala inicijativu i na borbenost i svježinu imala prednost tijekom cijele prve četvrtine, najveću na njenom isteku (21-12). Igrači Damira Mulaomerovića su parirali koliko su mogli, ali u tim trenucima kao da su u svakom dvoboju, skoku, natrčavanju bili inferiorniji točno koliko je trebalo. Niti jedna momčad nije imala dobar šuterski dan; pomalo nevjerojatno zvuči činjenica da je prva trica na utakmici ubačena tek nakon petnaest minuta čiste igre, a momčadi su do tog trenutka kombinirano promašile čak 17(!) dalekometnih pokušaja. U tom kaosu druge četvrtine bolje su se snašli gosti, koji su u nekoliko navrata dolazili do egala, ali ne i do prednosti. Na veliki odmor se otišlo s jednim posjedom prednosti Šibenčana (34-32), a dupkom pune tribine Baldekina su s nestrpljenjem čekale nastavak. 

Na njihovu veliku žalost, mladi Vitamini pod dirigentskom palicom produžene trenerske ruke Krunoslava Simona uspjeli su pronaći željenu mirnoću u šutu u trenucima kada se utakmica lomila. Ključni igrači u tom segmentu bili su jokeri s klupe Sandro Rašić i Emir Šabić, čije su trice odvele goste do najviših +9 (44-53) sredinom treće dionice. Da utakmica ostane u rezultatskoj neizvjesnosti pobrinuo se u tim trenucima iznimno inspirirani razigravač Šibenke Antonio Klarin, koji je nanizao nekoliko sjajnih poteza pod košem gostiju, te se u posljednjih deset minuta ušlo s otvorenom situacijom (56-60). Šut je opet počeo varirati na obje strane, ali Cedevita Junior je imala adut više u snažnom Đorđu Topoloviću. Visoki centar, čije prezime uistinu na pravi način opisuje njegovu staturu, na najbolji način iskoristio je nedovoljno oporavljeno Paićevo tijelo u trenucima kada je ovaj bio na terenu, kao i minute kada je bio na klupi. Mimo Paića, jedini čovjek na terenu koji je fizički mogao parirati Cedevitinom centru bio je tek sudac Ivan Šverko, ali i on samo visinom (212 cm). Sjajni Topolović je u 27 minuta i nešto sitno sekundi na parketu ostvario double-double učinak i odveo mlade Vitamine do dvadesete pobjede u prvenstvu, čime se vratila makar teoretski u borbu za neku od prve tri pozicije uoči doigravanja.

Uz Topolovića (19 poena, 10 skokova) goste su do pobjede predvodili kapetan Šabić (18 poena, šut 7-9) te Rašić (10 poena), dok su kod Šibenčana prednjačili Patrik Jambrović (17 poena, 7 skokova), Luka Skorić (12 poena) i kapetan Paić (11 poena).

Ipak, na kraju priče moramo istaknuti jedan detalj. Kako vidite na naslovnoj fotografiji, igrači Šibenke stoje uzdignutih ruku pred svojim navijačima i slave nešto što jedan poraz ne može poljuljati ni ugroziti. Radi se o ljubavi koja traje četrdeset (i pokoju više, ali ovo je razdoblje "ozakonjene veze") godina u kojima je bilo uspona i padova. Ovakvi trenuci su zalog za budućnost, jer lica se mijenjaju, ali slika uvijek ostaje ista - i to je ono najvažnije. 

">