Ljubo Prgomet svojedobno je današnjeg protivnika njegove Gorice, momčad Zaboka, tricom u zadnjim sekundama uveo u HT Premijer ligu.

U subotu 30. travnja očekuje nas utakmica 9. kola HT Premijer Lige za prvaka u kojoj KK Gorica dočekuje  KK Zabok. Sportski direktor i tajnik kluba Ljubo Prgomet prisjetio se kako je tricom u zadnjim sekundama svojedobno uveo Zabok u Premijer ligu te nam opisuje svoj put od Makarske do Velike Gorice koju je odabrao kao stalnu košarkašku destinaciju.

S 12 godina mijenjaš nogomet za košarku koja će bitno utjecati na cijeli tvoj kasniji život. Iz rodne Makarske odlaziš u Split gdje počinje tvoja ozbiljna košarkaška priča koja određuje tvoj životni put koji te će te na kraju dovesti do Velike Gorice.

Možeš li nam ispričati više o svojim počecima?

S košarkom sam se počeo baviti kada sam imao 12 i pol godina. Prvo kod profesora Gorana Pihlera, a zatim kod profesora Gorana Baškovića koji je postao moj dugogodišnji trener i prijatelj. Već s 14 godina nastupao sam u nekim utakmicama za seniorsku momčad Amfore kao mladi i perspektivni igrač.

Nakon toga me zamijetio KK Split gdje sam proveo 3 sezone, jednu kadetsku i dvije juniorske. Ta generacija je bila jedna od najperspektivnijih u Hrvatskoj što smo i dokazali laganim osvajanjem kadetskog i juniorskog prvenstva Hrvatske u svom godištu. Paralelno s tim smo igrali 2. jedinstvenu ligu koja je tada bila na jako visokom nivou. Put me vratio nazad u Makarsku i nakon jedne sezone u drugoj ligi karijeru sam nastavio u Zrinjevcu u koji sam se vraćao u više navrata. Nastupao sam za više ekipa iz Zagreba i okolice i za sve me vežu više manje lijepe uspomene. Nastupao sam i za KK Zabok u kojem sam igrao odličnu sezonu i mojom tricom u zadnjoj sekundi ključne utakmice ušli smo prvi puta u HT Premijer ligu gdje KK Zabok nastupa i danas. Ta ekipa je imala neviđenu sinergiju s navijačima i poslije u kada god sam igrao u Zaboku nisam nikad više osjetio takvo navijanje. Baš nedavno smo igrali u Zaboku i sreo sam neke stare prijatelje, družili smo se kao da nije prošlo 15 godina od tada.

Što je presudilo da Velika Gorica postane tvoja baza?

KK Gorica je postala moja baza na nagovor Josipa Sesara s kojim sam prvi put surađivao u KK Zrinjevcu i koji me praktički vratio košarci. Nakon toga sve ostalo je povijest. S Goricom sam doživio puno lijepih trenutaka, ponekad i nekih malo težih, ali uvijek sa sretnim završetkom.

Od kadetskog i juniorskog prvaka Hrvatske život te vodio do Zagreba kroz neke krivudave puteve. Spletom okolnosti si došao u Zabok koji je zahvaljujući tebi po prvi put ušao u Premijer ligu. Sada više nisi igrač koji svojim potezima odlučuje utakmice. Kako je sjediti na klupi u ulozi sportskog direktora i tajnika kluba?

Za mene je ovo bio prirodan put jer košarku volim i već u zadnjoj aktivnoj sezoni uključio sam se u organizaciju kluba. Izborom predsjednika Duška Radovića s kojim sam „kliknuo” odmah nakon prve kave objesio sam tenisice o klin i preuzeo ulogu tajnika i sportskog direktora. Dušku i meni košarka je ljubav i strast pa je tako krenula moja avantura izvan parketa koja traje i dalje.

Nedugo poslije preuzimanja funkcije u klubu desila se svima poznata pandemija koja je znatno utjecala na sport i onemogućavala normalno funkcioniranje klubovima i sportašima. Koje su te sve poteškoće dočekale i kakvo je tvoje viđenje trenutne košarkaške slike Hrvatske?

Nažalost, pandemija je nama najviše naštetila jer smo u tom trenutku bili 3. na tablici i samo jedno kolo se trebalo odigrati da taj rezultat i potvrdimo. Tu su naravno bili i veliki financijski izdaci jer je sve naprasno prekinuto, a mi smo i dalje imali obaveze prema igračima koje smo maksimalno ispoštovali. Srećom, većina igrača je bila svjesna situacije i izašli su nam u susret.

Što setiče mojeg viđenja hrvatske košarke moje mišljenje je da Hrvatska uvijek imabogom dane talente, ali nažalost ne postoji više dugogodišnji sustav rada.Nemamo više strpljenja koje nas je prije krasilo, a nekad su svi kopiralihrvatsku košarku. Danas se više forsira atleticizam ispred razumijevanjakošarke, tehnike i šuta. Realno, imamo devastiranu trenersku struku koju HKSsada pokušava vratiti na prave staze. Nadam se da će im to uspjeti jer bezkvalitetnih trenera nema ni hrvatske košarke. Za napredak se svi košarkaškizaljubljenici moraju udružiti, maknuti ega sa strane i dati još jednu prilikukraljici igra s loptom što košarka sigurno je. Uvijek se rado sjetimo 80-ih i 90-ih godina prošlog stooljeća kadaje košarka bila sport broj jedna u Hrvatskoj, a naši klubovi višestruki prvaciEurope. Nažalost, dolaskom Danka Radića na čelo saveza imali smo predugih 20godina devastacije na svim razinama. Sada će biti potrebno vrijeme da sve dođena svoje mjesto. HKS se trudi da to ispravi, ali svi moramo više pružiti ruku imanje gledati osobne interese ispred interesa HR košarke. Na kraju dana svi smokošarku igrali iz ljubavi. Neki su uspjeli više neki manje, ali prijateljstva ipoznanstva ostaju za cijeli život.

Svoje košarkaško znanje si prenio u upravu kluba gdje si zajedno s predsjednikom Duškom Radovićem i Mladenom Mikijem Starčevićem pokrenuo i razvio više uspješnih projekta. Od Mini košarkaške lige do omladinskog pogona i škole košarke. Stvari je dodatno otežala pandemija gdje ste morali pokazati sve vještine snalažljivosti. Koliko je teško bilo sve pokrenuti, koliko su prepoznati Vaši napori od strane zajednice i što mislite da ste mogli bolje napraviti?

Mini košarkaška liga je zamišljena kao dugogodišnji projekt jer omogućuje djeci da se besplatno bave sportom, druže se, igraju utakmice i nadamo se da će ove godine najbolji otići na turnir u inozemstvo. Za prošlu godinu smo dobili novac iz EU fondova bez kojih bi teško bilo sve organizirati i sprovesti u djelo. Još jednom se zahvaljujemo Ministarstvu turizma i sporta što su prepoznali ovu lokalnu mini ligu kao dobar projekt. Nadamo se i ove godine da će ministarstvo prepoznati naš projekt jer on uključuje više od 100 djece iz 8 osnovnih škola Velike Gorice i okolice kao i djecu s posebnim potrebama koju želimo uključiti kroz sudjelovanje u organizaciji same lige. Za prvu godinu smo jako zadovoljni jer smo uspjeli na završni turnir Mini lige dovesti preko 300 roditelja i djece u dvoranu. Definitivno na čemu moramo poraditi je još bolja promidžba same lige kroz marketinške akcije i što će ove godine napokon biti moguć bliži kontakt s djecom koja će sudjelovati u ovom programu.

Zadovoljni smo koliko smo ove godine postigli u omladinskom pogonu jer brojimo već stotinjak djece, a najveći uspjeh je u školi košarke koja broji 40 članova i oni su naša budućnost. U budućnosti planiramo sve selekcije voditi na turnire u Hrvatskoj i inozemstvu jer to iskustvo je neprocjenjivo i pamti se cijeli život. Košarka im mora biti razbibriga, a ne obaveza jer onda je sve jednostavnije. Od treninga do mnogih odricanja. Kao što sam ranije spomenuo kvalitetna trenerska struka je jako bitna za razvoj tih mladih igrača i oni će tu djecu pokusati usmjeriti na pravi put. Svaki orkestar treba dirigenta i dogodine će opet trener Mladen Starčević postati koordinator omladinskog pogona. Sve ovo neće moći biti moguće bez pomoći roditelja koji su pokazali spremnost da se uključe u rad kluba što mi je iznimno drago.

Protekle utakmice su nas podsjetile kako se nakon dvije godine vraćamo na “staro normalno” te kako je opet navijati i sjediti u publici. Utakmica protiv Zadra sa zanimljivim zabavnim sadržajem te projekt “Uskrs s KK Goricom” je imala i više nego sjajan odaziv publike.

Kakvi su planovi za budućnost KK Gorica? Što nam zanimljivo spremate ove i sljedeće sezone?

Nastavljamo u istom tonu sa zanimljivim akcijama i dalje. Sad nam predstoji utakmica s KK Zabok što će biti zadnja domaća utakmica u regularnom dijelu Lige za prvaka. Nakon toga kreće playoff u kojem se nadamo zadržati što duže. Za iduću godinu planiramo puno zanimljivosti za publiku i najmlađe, ali ne bih još izlazio s planovima jer treba sve dobro pripremiti.

Nakon velike pobjede protiv Cedevite junior dečki jedva čekaju subotu da odmjere snage sa Zabokom. Što nas očekuje i koje su tvoje prognoze?

Nadam se još jednoj pobjedi jer ova ekipa posjeduje visoku kvalitetu i ja vjerujem u njih. Međutim, sve to treba pokazati i na parketu. Do pobjede će biti kudikamo lakše doći ako navijači dođu u velikom broju na tribine i podrže naše igrače. Nastavimo svi ovu lijepu priču zajedno i neka traje što duže.