Krešin su lik i djelo još uvijek u mislima brojnih zaljubljenika u sport.

Krešo Ćosić. Ime je to koje u srcima ljubitelja, ne samo košarke već i sporta općenito, izaziva brojne emocije. Pogotovo u Zadru. Teško je pronaći osobu koja nije čula za Big Kresha, neovisno o tome je li ga gledala i je li se uopće rodila za vrijeme njegova života. O brojnim uspjesima na parketu ne treba previše pričati, dovoljno je spomenuti da je Ćosić na klupskom i reprezentativnom planu, pogotovo ovom potonjem, osvojio više-manje sve što je mogao. Od prvenstva i kupa Jugoslavije, preko FIBA-ina Saporta kupa i Europskog prvenstva, do svjetske krune i Olimpijskih igara.

I ušao u legendu.

Upravo je Krešo Ćosić, neka se drugi velikani momčadi iz Donatovog grada ne uvrijede, osnivački mit zadarske košarke. I dan danas, 23 godine nakon njegove smrti, na tribinama se čuju poklici s Krešinim imenom. I dan danas se organiziraju turniri. I dan danas živi uspomena na Krešu.

- Iako sam se rodio samo dvije godine prije nego je preminuo, još sam od malih nogu čuo za nj. Sjećam se kako su mi roditelji pričali o njemu, što mi je brat govorio… Sjećam se kako smo, dok smo kao djeca igrali basket, s poštovanjem slušali to ime i upijali svaku riječ – rekao mi je prije nekoliko dana poznanik kada smo se dotakli te teme.

FOTO: Gorana Ćosić

Na Krešu se danas gleda kao na vizionara, legionara, revolucionara… Ali manje je poznato da je Ćosić u mladosti bio pravi fakin. U pravom smislu te riječi. Nakon povratka sa sveučilišta ponešto se, kažu, promijenio. A promijenila se i njegova igra. Iz SAD-a je donio obrambene postulate kojima je nadogradio košarku i nastavio gdje je stao – stvarati mit o zadarskoj košarci.

- Premlad sam da bih pamtio njegovu igru, ali sjećam se poklika punih Jazina krajem 90-ih nakon što je hrvatski kup dobio njegovo ime. Bili su to trenuci za naježiti se. Iako sam bio 'mulac' bio sam svjestan da se radi o velikoj osobi čim toliki broj ljudi zdušno skandira njegovo ime – ubacio se u razgovor zaštitar koji je načuo priču.

To vam je Zadar. Može biti ovakav i onakav, ali i dalje ima kritičnu masu ljudi koji prate košarku i razgovaraju o njoj. Jedva čekajući da neko otvori omiljenu im temu. I tu je velika, ogromna, Krešina uloga. Upravo je on, uz druge velikane davnih dana, bio instrumentalan dio te priče.

Ali nije Krešo stvarao samo u Zadru. Stvarao je i u Americi odvevši svoj Brigham Young University do dva konferencijska naslova i nastupa na NCAA turniru. Priča kaže da je upravo radi njega u malom gradiću Provu sagrađena velika košarkaška dvorana. Tada najveća u SAD-u. Uključujući i NBA i tada popularnu ABA ligu. Kapacitet joj je bio 22.700 mjesta.

FOTO: Arhiva Giuseppe Pino Giergia

Pritom je bitno naglasiti da je Provo gradić koji je tih godina imao tek nešto više od 50.000 stanovnika.

- Da nije bilo Kreše, ne bi bilo ni zadarske košarke. Pazi što ti kažem – dodao je prijatelj i nastavio – Krešo je ikona. On je razlog zbog kojeg su generacije Zadrana počele trenirati košarku i ostvarile uspjehe koji su tjerali naredne generacije da počnu igrati. I tako sve do danas.

Od Ćosićeve igračke, pa i trenerske, javnosti je manje poznata njegova administrativna karijere. Svi znaju da je svojedobni dolazak Dejana Bodiroge, tada talentiranog mladog košarkaša, a kasnije ponajboljeg igrača Europe, u Zadar njegova zasluga. No, manje je onih kojima je poznato da je Bodirogin dolazak trebao biti tek početak stvaranja jakog Zadra. Vjerovao je Krešo da se može krenuti stopama Cibone i da se može ostvariti ono što je tih godina počeo raditi Split. U najmanju ruku biti relevantan igrač na europskoj sceni.

Neki se, iz raznih razloga, nisu složili pa projekt nikada nije u potpunosti zaživio. A idući je trebao doći – Vlade Divac…

Nema više tako ambicioznih planova u Zadru. Nema vizionara kakav je bio Krešo. Više nije cilj za koju godinu biti relevantan akter na europskoj, već na regionalnoj sceni. Prošle je sezone napravljen korak naprijed, a isto se očekuje i naredne.

Pritom bi valjalo uzeti i koju Krešinu ideju…