Zadar - grad u kojem basketu ne mogu odoljeti nogometaši i stolnotenisači.

Još nije bilo sedam… ujutro, naravno. Na jednom od otvorenih košarkaških terena zagrijavao se Milenko Lazović Pile, zadarski legendarni nogometni vratar, piše Planet Višnjik. 

– Di su drugi? Evo sad će… Početak je točno u sedam i neće nitko zakasniti – kaže Lazović.

Tko su „drugi“ i što uopće ta skupina radi tako rano ujutro na Višnjiku?

– Ha, ha, ha… imamo svoje redovite ranojutarnje basketaške okršaje. Ja im dođem kao neki mentor jer basket igram desetljećima, a na Višnjiku i u jednoj družini u kojoj je i naš šjor Pino Giergia – zbori Lazović.

I gle čuda, nešto prije sedam dođoše Davor Karlović, zvani Đuba, jedan od najboljih zadarskih stolnotenisača, sad trener u STK Donat, pa Krševan Santini i Danijel Subašić. Obojica zadarski nogometni vratari. Krše koji čeka angažman, a i Suba, legendarni srebrni Vatreni iz Rusije.

– A evo, čekamo ponude, naći će se nešto – dobacio je Subašić.

Evo i još jednog vratara. Bivšeg, a već godinama je etablirani trener vratara – Tomislav Rogić Tumba.

– He, he, he… jedva čekam ovu utakmicu danas! – kaže Rogić.

I na koncu, eto još jednog nogometaša. Nije bio vratar, ali je bio rasni napadač, ponikao u Zadru, igrao najviše u Italiji, a poslije jedno vrijeme bijaše i sportski direktor u Hajduku – Saša Bjelanović.

– Oduvijek sam volio igrati i košarku – govori Saša.

Zanimljiva je ova družina. Šestorka koju čine četiri nogometna vratara, jedan napadač i jedan stolnotenisač, a igraju tipični zadarski basket. Tri na tri…

– E, ali ovo je samo jedan dio naših aktivnosti. Svima nam dobro dođe u održavanju fizičke pripremljenosti, a nekima i za skinuti koji kil – reći će Lazović.

Kad počne bitka na terenu, frcaju iskre. Igra se „za ozbiljno“ pa ne nedostaje atraktivnih poteza, vještih driblinga, tipičnih zadarskih trikova, uspješnih polaganja, preciznih šuteva s distance i poludistance. Bogme, ni guranja ni potezanja, ali sve u granicama dopuštenoga. Kad se zove „faul“, to se prizna jer basket ima svoja pravila i sve se poštuje. Tko izgubi ima jedno pravo – ljutiti se. I ako je takav dogovor, jednu obvezu – platiti piće.

– Ovaj sportski centar koji je Zadranima na dlanu jedno je čudo. Sve je na jednom mjestu, što god komu treba i svi rado dolazimo – reći će Danijel Subašić.

I prilično rano…

– Nema popusta. Ujutro je friški zrak i baš je lipo – zaključuje Milenko Lazović Pile.

Ova skladna družina istinskih i velikih sportaša na Višnjiku se, eto, kadkad pretvori u razigranu družinu basketaša. I ima tu čovjek što i vidjeti. Dakako, samo ako urani jer basketaši odrade svoje i odoše… No, vrate se uvijek iznova i vraćat će se. Koga jednom lopta (makar kakva) zarobi, taj ne odustaje!

Kako je bilo, pogledajte u galeriji.