Predstavljamo trenere Premijer lige

Petar Maleš, trenutačni trener DepoLinka Škrljevo, svoj košarkaški put počeo u rodnom Šibeniku, gdje puno godina kasnije i započeo te izgradio trenersku karijeru najprije kao pomoćni, a potom i kao glavni trener Šibenke.

Stariji poznavatelji košarke Maleša pamte kao borbenog igrača koji je uz to bio odličan šuter, a tijekom karijere nastupao je za Zrinjevac, Hermes Analiticu i Kvarner, dok je iskustvo stjecao i u inozemstvu, igrajući u Turskoj, Izraelu, Češkoj i na Cipru.

Nakon gotovo dva desetljeća provedena u rodnom Šibeniku, novi trenerski izazov pronašao je na Kvarneru. U lipnju 2024. preuzeo je klupu DepoLinka Škrljevo, s kojim je prošle sezone osvojio Prvu  ligu te tako izborio povratak u elitni razred hrvatske košarke, SuperSport Premijer ligu.

U razgovoru za Basketball.hr, u sklopu rubrike kojom predstavljamo hrvatske košarkaške trenere, Maleš govori o prošloj  sezoni Škrljeva, zatim slaganju momčadi za povratak u Premijer ligu te pojačanjima.

Petre, prošla sezona u Škrljevu bila je sjajna jer ste bez nekih većih problema izborili plasman u Premijer ligu?

"Bila je to zaista sjajna sezona od početka. Složili smo dobru ekipu, dobar roster i jednostavno od početka sezone krenuli na to da ostvarimo što više pobjeda i da budemo na kraju prvi prije play-offa jer znamo koliko nam znači taj domaći teren. U moje prve dvije godine u Škrljevu, igrajući tzv. drugu ligu, izgubili smo samo jednu utakmicu na domaćem terenu. No, povratak u SuperSport Premijer ligu nije bi lagan jer smo imali pritisak da svaku utakmicu moramo pobijediti da bismo  ostvarili taj cilj. Moram reći kako nam je dosta pomogla i Uprava kluba koja je to prepoznala pa smo tako na neka udaljenija gostovanja odlazili dan ranije, što je jako pomoglo da budemo svježi i odmorni i da odigramo te utakmice dobro.

Znali smo da će nam najveći konkurenti biti Kaštela i Omiš, koji imaju stvarno u svojim redovima bivše reprezentativce… Tu su i jako neugodna gostovanja u Gorici, zatim Slavonskom Brodu te naravno u Zagrebu protiv ekipa koje imaju dosta bivših premijerligaških igrača. Na koncu smo u sezoni upisali samo tri poraza te još jedan poraz u play-offu od Kaštela i mislim da smo zasluženo osvojili prvo mjesto."

Ljeto je zato bilo vrlo radno. Trebalo je dodatno složiti momčad i pojačati roster za višu razinu. Najvažnije je da su ostali neki igrači koji su iznijeli prošlu sezonu od kojih je najpoznatiji Fran Pilepić?

"Ljeto je bilo radno i htjeli smo napraviti što bolji roster za Premijer ligu. Znali smo da nas tu čeka jedna viša razina i da neće biti lako ni u jednoj utakmici. Vanjska linija je ostala skoro cijela. Davor Konjević je kapetan, tu je 37-godišnji Fran Pilepić, zatim Luka Anzulović, Toni Jelenković, Beppe Tomas i mladi Gabriel Kremenović. No, što se tiče unutarnje linije, totalno je promijenjena. Iako smo htjeli zadržati i Đuguma i Akrapa nismo uspjeli  i morali smo tražiti druga rješenja.

Doveli smo našeg bivšeg igrača koji je već igrao dvije godine u Škrljevu, Arkima Robertsona, koji tu sve poznaje. Odličan je igrač, ali prije svega – iako sam svojih 208 cm izgleda zastrašujuće – jako je dobar i simpatičan čovjek koji se sjajno prilagodio.

Doveli smo i drugu opciju na visokim pozicijama, Bismarka Nsiaha, polivalentan igrač koji može igrati na više pozicija. I on je prepoznao da može napredovati, da može dignuti svoj nivo igre, podići ga i napraviti neku bolju karijeru u Europi.

Zatim smo doveli Patrika Jambrovića, kojeg poznajem još iz Šibenika gdje smo surađivali dvije godine. Znam što može, koliko može. Mislim da je malo nakon odlaska iz Šibenika stagnirao jer je imao malo manje uloge i mislim da će ove godine biti na tragu te sezone u Šibeniku. I doveli smo na poziciju četvorke iz Slovenije Timona Petrovića, za kojega smo čuli dobre preporuke i koji se jako dobro uklopio u ekipu. Mislim da će dosta pomoći.

Također moram spomenuti i Luku Mršića, koji je došao iz Mladosti. Riječ je o igraču koji je karakteran, koji je bio među najboljim igračima Prve lige nekoliko sezona. Vjerujem da će svoju kvalitetu potvrditi i u Premijer ligi. Sezona je tek počela i otvorili smo je pobjedom kod Dubrave i mislim da ćemo kroz sezonu rasti. No, ovo je praktički nova ekipa i trebat će vremena da se to sve uštima.“

Foto: KK Depolink Škrljevo 

Fran Pilepić ima 37 godina, ali još uvijek ima volju i želju za radom. Čuli smo da je veliki radnik, a poznato je da je i vrhunski šuter. Koliko je on važan jer ipak govorimo o čovjeku koji je bio na popisu reprezentacije i igrao u Španjolskoj ACB ligi?

"Fran je prije svega jedan ekstra profesionalac i jedan normalan obiteljski čovjek koji je i dalje jako motiviran i koji svaki trening radi na 100 posto svojih mogućnosti. On nam daje jednu stabilnost i uz kapetana Davora Konjevića izuzetno nam je bitan. Fran ima jako piuno iskustva, pošao je mnogo europskih liga gdje je u svakoj ekipi bio jedan od nositelja igre. Nekada čak i kod mene ulazi s klupe, a on je nominalno igrač za prvu petorku i jedan od najboljih naših igrača.

A što se njegovog šuta tiče mogu vam ispričati jednu anegdotu. Davno sam u Zrinjevcu igrao s Dankom Cvjetićaninom koji je stvarno ekstra pakleni šuter. Ali Fran je tu, mogu reći, vrlo blizu njega uz dodatak kako Fran i danas svaki puta ide na skok-šut što ga puno troši.“

Kakvi su vaši planovi i planovi kluba za sezone koje dolaze?

"U ulaskom u Premijer ligu meni je ugovor automatski produžen za još ovu sezonu. Tako smo dogovorili ranije, a za planove u budućnosti ćemo vidjeti. A što se tiče rezultata, od dana kad smo se vratili u Premijer ligu, prvi cilj je što prije osigurati ostanak u ligi. Naravno da mene kao trenera zanimaju i viši ciljevi. Ali primarno je što prije osigurati ostanak u ligi, a onda ćemo težiti dalje i višim ciljevima i nekim internim stvarima koje smo mi između sebe dogovorili."

Za kraj nas zanima kako je Šibenčaninu živjeti u Bakru, gradiću nedaleko Rijeke?

"Da, treću godinu u nizu živim u Bakru, jednom jako lijepom malom mjestu. Stvarno je lijepo živjeti tu u Bakru koji je na moru tako da mi more ne nedostaje. Šibenik je moj grad i nakon igračke karijere vratio sam se u svoj rodni grad i nakon nekih 16-17 godina došlo je vrijeme za odlazaka. Slično kao u igračkim danima kad sam odlazio od kuće i godinama igrao u drugim gradovima. No, moram reći kako je potpuno drugačija uloga igrača i trenera, ali to je neka posebna tema, ha, ha.“