Novozagrebački hram sportova.

Od ponedjeljka navečer dvorana Trnsko postala je dvorana Boška Božića Pepsija. Na 67. rođendan legendarnog trenera, suosnivača, zapravo ikone novozagrebačkog kluba upriličena je decentna priredba koja je okupila brojne generacije polastoljetne priče o malom kvartovskom klubu koji je postao toliko velik, pod Pepsijem Božićem, da je pobjeđivao i veliku Barcelonu, piše Jutarnji list. 

Spomen ploču na ulazu u dvoranu otkrili su sinovi Boška Božića - Siniša, Hrvoje i Josip, te ispred grada Zagreba Marinko Tomić. Nakon toga svečanost je preseljena u samu dvoranu gdje su prigodno slovo o Bošku Božiću kazivali čovjek koji je bio s Božićem od početaka kluba dr. Miroslav Smerdelj, jedan od dugogodišnjih igrača, danas trener Alkara, Damir Milačić, Krešimir Šamija ispred SDUŠ-a, te Marinko Tomić ispred Grada.

Okupljenim gostima pokazan je i kratki film koji je snimio novinar Stanko Ružić, a okupljenim gostima se na koncu obratio i još jedan bivši Pepsijev igrač, štoviše i kapetan u jednom dijelu svoje karijere Boris Gnjidić, danas direktor Dubrave, inicijator promjene imena dvorane u Trnskom.

Kako je sam događaj privukao veliki broj bivših košarkaša upriličena je i veteranska utakmica. Još jednom su se svi mogli uvjeriti u igračke vještine onih najstrarijih poput Đure Simona, Antonija Ozmeca pa do nešto mlađih Josipa Sesara, Marija Stojića ili Damira Miljkovića.

Upravo su Josip Sesar, ali i Darko Krunić pokazali da bi vrlo lako još uvijek imali što pokazati na terenu. Bila je to lijepa večer, večer puna uspomena s puno košarkaša, ljudi iz košarke vezanih za KK Zagreb. Doista, u Trnsko su stigli ne samo košarkaši koji su nekada nosili dres Zagreb, bio je tu i Nikola Plećaš, aktualni izbornik Veljko Mršić, glavni tajnik HKS-a Josip Vranković, ali i neki koje dugo nismo vidjeli, poput bivših Zagrebovih igrača Veljka Petranovića, kao i čitav niz stručnjaka s kojima je surađivao Boško Božić. Stigli su i Jasmin Repeša, Srećko Medvedec, Igor Jukić...

Odsada će novozagrebački hram sportova nositi Pepsijevo ime, a na svima nama je, pa i na generacijama koje budu dolazile, da u ovoj dvorani krenu na put kakav je Pepsi imao. Zagreb je bio puno više od kvartovskog kluba, na kraju dana. Baš zbog Pepsija.