Prijateljski turniri služe uigravanju i stvaranju momčadskog duha. Ipak, porazi nisu ugodni ni u takvim utakmicama.

Hrvatska košarkaška reprezentacija do 15 godina je proteklih dana boravila u Litvi, na turniru "Ramunas Šiškauskas". Odigrala je tamo tri utakmice, s učinkom 1-2. U prvoj utakmici Turska je bila bolja s visokih 63-46. Dan kasnije, s druge strane je stajala domaća selekcija. Naši mladići su dobro otvorili, ali je nakon prve četvrtine na terenu postojala samo jedna momčad. Malo su se izabranici Alena Zdrilića oporavili pred kraj, pa su uspjeli ublažiti rezultat - na kraju je bilo 81-61 za Litvu.

Trećeg dana turnira suparnik nam je bila reprezentacija Latvije. Uslijedio je novi poraz (79-70).

Je li ovakav rezultat znak za uzbunu? Gledajući u vakuumu, vjerojatno ne. Ipak, valjalo bi izvući pouke iz ovog turnira i ne ponavljati greške, a istovremeno raditi na potenciranju dobrih stvari. 

Još jedna zanimljivost se ogleda u činjenici da je prvak države u ovoj kategoriji, Zadar, imao tek dva predstavnika. Jedan (Duje Brala) nije igrao zbog ozljede, dok drugi (Lovre Klarić) jednostavno nije igrao. Je li najbolja momčad hrvatskog prvenstva mogla imati još ponekog predstavnika na ovom turniru, odnosno može li kemija i pobjednički mentalitet te momčadi biti obrazac kako dalje?