Pobjedom na Dan Pobjede zaključujemo nastup na prvenstvu koje smo mogli i morali odraditi puno bolje.

Očekivan, ali na nesreću i previsok, poraz od Španjolske je poslao našu U18 reprezentaciju u borbu za 11. mjesto protiv Turske.

Izbornik Vladimir Anzulović je u posljednjem susretu naše momčadi odlučio odmoriti Luku Šamanića i Otona Jankovića, pa je teret borbe pod koševima pao na Juru Planinića i Lovru Runjića. S druge strane su imali iznimno raspoložene suparnike u Hakanu Sayiliu i Sadiku Emiru Kabaci. U vanjskoj smo pak liniji kvalitativnu prednost imali mi, pa je bilo pitanje tko će maksimalno iskoristiti svoje prednosti, a istovremeno neutralizirati suparničke.

Turci su bolje otvorili susret, u prva dva napada su poentirali i dali nam do znanja da će ovo biti utakmica s maksimalnim pristupom, rezultatskoj irelevantnosti unatoč. Planinić na asistenciju Roka Erslana smanjuje na 2-4 i na taj način razbija početnu nervozu u fazi napada. Tarik Sezgün vraća ekspresno razliku na četiri, ali tada kreću naši mladići. Na isteku druge minute postižu čak sedam poena u petnaestak sekundi (!), te po prvi put na utakmici dolazimo u vodstvo (9-6). Činilo se u tim trenucima da će utakmica otići na velik broj poena, no u naredne tri minute niti jedna momčad ne uspijeva ubaciti loptu u koš. Polovicom četvrtine popuštaju obrane i povećava se koncentracija na obje strane, pa slijedi razdoblje rezultatskog egala koji traje do posljednje dvije i pol minute četvrtine. Pri rezultatu 14-14 naši reprezentativci dvaput gube loptu u dodavanju, a Turci kreću u seriju 8-1, koja im pomaže da na prvi odmor odu s prednošću od pet poena (19-24).

Turci održavaju prednost prvih nekoliko minuta druge četvrtine. Nakon s(p)retne trice Erana Akyuza s osam metara od table za +6 (23-29) na 8:35, kreće nova serija naših igrača. Dobro u tim trenucima surađuju Planinić i Lovre Runjić, a tempo našoj igri daje aktivni Filip Vujičić. Serijom 11-0 dolazimo do prednosti od pet poena (34-29) polovicom četvrtine. Slijedi novo razdoblje praznog hoda za obje momčadi, a Turci svoj napadački post prekidaju Kabacinim ubačajem nakon skoka u napadu 2:40 prije poluvremena - dakle, nismo im dozvolili ubačaj iz igre punih šest minuta. U ovoj utakmici punoj preokreta, naši suparnici s novih pet poena još jednom dolaze u vodstvo (36-34) i s tim rezultatom se ide na veliki odmor.

Planinić otvara drugo poluvrijeme košem na asistenciju Jana Palokaja, no ta prva akcija je bila labuđi pjev u lošem periodu naše momčadi. Naredne tri minute smo bez ubačaja, sve do Palokajevog lijevog polaganja za smanjenje zaostatka na pet (38-43). Ponovno hvatamo ritam, pa dobrim minutama Vujičića i Kruna Macnera još jednom dolazimo u prednost (49-47). Turci preko Merta Konuka poravnavaju u posljednjem svom posjedu u trećoj četvrtini, pa se s tim rezultatom (49-49) ulazi u finalnih deset minuta. 

Tvrde obrane su obilježile prvih trideset minuta, pa nije bilo razloga da tako ne bude i u posljednjih. Naravno, nešto je bilo i u šuterskoj indisponiranosti kod obje momčadi, a osobito naše (3-23 za tricu na utakmici!). Premda su Turci bili bez koša uvodnih pet minuta, naši mladići su u tom istom razdoblju postigli tek sedam poena i na taj način propustili priliku za odvajanje na dvoznamenkastu prednost i lagodnu završnicu. Ipak, nakon što je Runjić s crte slobodnih bacanja vratio razliku na +7 (60-53) tri minute prije kraja, činilo se kako smo ipak slomili suparnika. No, Kabaca koristi svoju visinu i konstantnom prijetnjom na niskom postu i ofanzivnom skoku natjerava naše vanjske igrače na dosta pomaganja visokima. Na taj način su na trici u završnici ostajali samo Konuk i Sayili, koji je pri posljednjem ubačaju ipak gazio liniju, pa se s rezultatom 62-62 odlazi u produžetak.

Naši igrači otvaraju period serijom 6-0, ali do kraja dodanog vremena ima preko tri minute. Osjetilo se blago opuštanje u igri, kao da su pomislili da je utakmica gotova. Uporni Turci se ne daju i vraćaju se na jedan poen zaostatka (70-69) na 1:15 prije kraja produžetka. Vujičić na drugoj strani promašuje tricu, a Planinić u skoku radi prekršaj u napadu (njegov peti) i daje priliku Kabaci da pogocima sa slobodnih bacanja svoju momčad dovede u vodstvo po prvi put nakon treće četvrtine. Ipak, ruka mu drhti kod oba pokušaja, Vujičić hvata skok i prosljeđuje loptu Palokaju. Naš razigravač se sjurio u reket i vinuo visoko u zrak, ali je promašio polaganje. No, spretnim skokom u napadu popravlja svoj promašaj i vraća nam +3 (72-69). Turski izbornik Omer Ugurata zove minutu odmora, te slaže akciju za tricu iz kuta. Međutim, Palokaj faulira Merta Akaya u prodoru, čime mu daje priliku za ubačaje sa slobodnog bacanja. Akay pogađa drugo, pa time-outom uzvraća Zula. Lopta dolazi do Marija Rajčića, kojeg faulira Konuk. Da bi drama bila potpuna, 25 sekundi prije kraja Rajčić promašuje oba slobodna bacanja. Kabaca na drugoj strani hvata ofenzivni skok nakon promašenog polaganja Eraya Aydogana i pogađa uz Vujičićev prekršaj. Turci su do tog trenutka šutirali bacanja 8-18, a sam Kabaca je imao 1-4. U toj maniri promašuje dodatno bacanje, Runjić u velikoj borbi hvata skok i dodaje Palokaju. Prepun samopouzdanja, Jan kreće u prodor te šutem od table (poput LeBrona Jamesa u ovogodišnjem doigravanju protiv Toronto Raptorsa) postavlja konačnih 74-72 tri sekunde prije kraja produžetka. Konukov šut za tricu sa zvukom sirene je prekratak i slavlje naše reprezentacije je moglo početi.

U ovoj teškoj i neizvjesnoj utakmici najistaknutiji pojedinac u našim redovima bio je Planinić (24 poena, 12 skokova), a dobru partiju je pružio i Vujičić (16 poena, 7 skokova). Palokaj je, lošem šutu unatoč (5-17 iz igre, 1-5 trica) imao sjajnu all-round izvedbu s 11 poena, 7 skokova i 11 asistencija. Valja istaknuti da smo najbolje stajali na terenu u trenucima kada je igrao Roko Erslan (+16 za njegovih 26 minuta igre), a imao je iznimno koristan učinak s 5 poena te po 4 skoka, asistencije i ukradene lopte.

Kod Turaka su svjetla pozornice preuzeli već spomenuti Kabaca (19 poena, 13 skokova, 4 blokade) i Sayili (16 poena, 11 skokova).