Prošla je 21 godina od prerane smrti Ružice Meglaj Rimac, igračice po kojoj hrvatski nacionalni kup nosi ime.

Ružica nas je napustila u 55. godini života 11. srpnja 1996. godine.

Rođena je 15. veljače 1941. u Zagrebu. Od igranja se oprostila 1971. godine, posvetivši se obitelji i podizanju svojih sinova Slavena i Davora zajedno sa suprugom Matanom.

Braća Rimac - Foto: HKS 

Jedinstvena košarkaška obitelj, dva sina, majka i otac bili su prvacima Jugoslavije, Hrvatske, Švicarske, Turske, i Sjedinjenih Država. Slaven je igrao na Olimpijskim igrama 1996. u hrvatskom dresu.

Košarkaška karijera

Sa sestrom Kornelijom zastupala je VI. gimnaziju. Od 1956. do 1971. igrala je u Industromontaži. U prvim danima igranja osvajala je naslov juniorskih prvakinja, a 1967. sa svojim klubom osvaja i seniorski naslov prvaka države.

U dokumentaciji Košarkaškog saveza nalazi se karton reprezentativke pod rednim brojem 48. Ukupno je imala 167 reprezentativnih nastupa. Reprezentativka je od svoje sedamnaeste godine, kada je nastupila na europskom prvenstvu u Poljskoj 1958. godine. Sedam je puta nastupila na europskim prvenstvima. Odigrala je na EP u Poljskoj tri utakmice uz mali učinak.[1] Isti učinak bio je na europskom prvenstvu u Bugarskoj 1960. godine.[2] Na prvenstvu u Francuskoj 1962. nastupila je na svim utakmicama.[3] Na europskim prvenstvima u Mađarskoj 1964. i Rumunjskoj 1966., ostvarila je znatno veći učinak postignutih koševa.[4][5] U zadnje četiri godine igranja, kao kapetanica reprezentacije osvojila je dvije medalje, srebrnu na EP u Messini (1968.)[6] i brončanu na EP u Leeuwardenu (1970.) na kojem je postigla najviše koševa po utakmici od svih dotad odigranih prvenstava.[7] Sudjelovala je na dva svjetska prvenstva u Moskvi 1959. i u Limi 1964.

Na balkanskim je prvenstvima nastupila sedam puta i osvojila dvije srebrne i pet brončanih medalja. Od reprezentativnog se dresa oprostila 1971. godine utakmicom s Čehoslovačkom u Roudnicama.

Klupska dokumentacija Ružice Meglaj bilježi 13 odigranih prevenstava države. Godine 1966. bila je najuspješniji strijelac u prvenstvu države (349 koševa). U zelenom dresu postigla je 3426 prvenstvenih koševa, tisuće neevidentiranih, igrala je u Kupu prvakinja (1968.)

1970. ju je dnevni športski list Sportske novosti proglasio za športašicu godine.

Svečano se oprostila od igranja 20 ožujka 1971. na utakmici sa sarajevskim Željezničarom uz čestitke svoje najbolje prijateljice i kasnije rekorderke u broju nastupa Olge Đoković.

Od 1976. do 1981. bila je član komisije FIBA za žensku košarku. Aktivno je sudjelovala u organizaciji utakmica ženskih Turnira veterana u Zagrebu od 1989. godine. Nekoliko je godina bila u članstvu Komisije za žensku košarku pri KSJ i u članstvima uprava KK Monting i KK Montaža.

Nagrade i priznanja

1964. proglašena je za najboljeg športaša Trešnjevke

1966. dodijeljena joj je Medalja rada sa srebrnom zvijezdom

1968. Nagrada fizičke kulture grada Zagreba

1970. športski novinari izabrali su je za najboljeg športaša Hrvatske

Kup Ružice Meglaj-Rimac

U spomen na Ružicu Meglaj Rimac u Hrvatskoj se svake godine održava košarkaško natjecanje pod imenom Kup Ružice Meglaj-Rimac.

Europska prvenstva 

srebro Messina 1968. bronca Leeuwarden 1970.

Balkanska prvenstva 

dva srebra i pet bronci