Morao je doći i taj dan.

Nakon što smo neki dan prenijeli vijest o mogućnosti umirovljenja velikog Emanuela Manua Ginobilija, dobar dio vremena smo proveli u slanju pozitivnih vibri u svemir ne bismo li imali priliku gledati ovog velemajstora bar još jednu sezonu. Ipak, nakon podužeg vaganja, Manu je donio odluku koja je rastužila mnoge obožavatelje širom svijeta. Čovjek koji je osvajao svjetske i olimpijske medalje, Euroligu, NBA naslove je od današnjeg dana postao the man, the myth, the legend. Postao će jedan od onih čije poteze prepričavamo poslovično nezainteresiranim mlađim generacijama, jedan od junaka košarke kakvu smo nekada poznavali. Iliti, kako bi rekao Mladen Badovinac iz TBF-a, više ne pratin ni balun jer mi je tlaka, nikad više igrača ka šta je bija Baka...

Sasvim sigurno su recentni događaji u i oko Spursa uvelike kumovali ovoj odluci. Umirovljenje Tima Duncana prije godinu dana započelo je novu eru jedne šampionske momčadi. Kada bolje razmislimo, možda čak i najdugovječnije dinastije u svom esencijalnom NBA smislu. Naime, Boston Celticsi iz šezdesetih su svoje zlatno razdoblje u periodu od 1957. do 1969. godine. Dva naslova u sedamdesetima su, izuzev Johna Havliceka, ipak bile djelo potpuno drugačijeg kostura momčadi. U San Antoniju je Duncan bio konstanta od prvog do posljednjeg naslova, kao stožerni igrač momčadi. Nakon prvog naslova, kojeg je osvojio u tandemu s Davidom Robinsonom, došli su neki novi dečki u opticaj. Omaleni Francuz nekonstantnog šuta po imenu Tony Parker je bio na probama u ljeto 2001., ali nikako nije mogao zadovoljiti Gregga Popovicha. No, Pop je u zadnji trenutak vidio nešto što ga je natjeralo da izabere Parkera na izmaku prve runde drafta. Vidio je nešto iza same igre, kao i dvije godine ranije, kada je na isteku druge runde birao Manua. Robinson se zadržao točno onoliko koliko je bilo dovoljno za jedini naslov velike četvorke u kompletnom sastavu (2003), a nakon toga su uzde preuzeli mlade snage i ostatak je povijest.

Nakon Duncanova umirovljenja, kola su krenula nizbrdo. Misteriozna ozljeda Kawhija Leonarda sve više je nad sobom imala sjene sumnje, a kako je vrijeme odmicalo, to je cijela ta priča postajala zamršenija do svoje kulminacije početkom srpnja, kada je razmijenjen u Toronto za DeMara DeRozana. Događaji koji su dodatno utjecali na atmosferu u Spursima su bili smrt Popovicheve žene Erin, te Parkerov odlazak u Charlotte Hornetse. Odjednom, Manu je ostao sam. Nije mu sigurno bilo lako nositi se s tako teškim gubicima u kratkom vremenu pa je ova odluka, iako relativno očekivana, ipak pogodila mnoge ljubitelje košarkaške igre. Svijet neće biti isti bez tebe s loptom u rukama, ali mora ići dalje.

Hvala ti na svemu, Manu.