Nebeski koš na drugi obruč (15)

Pred početak prvenstva 1953. godine otvorenim se pismom u novinama javlja vojnik Božo-Nade Zdrilić, reprezentativac koji je za Klub igrao od svoje petnaeste. Kaže kako novim prvotimcima koji će u prvenstvu nastupati zbog ponovne smjene generacija „nedostaje jedno od glavnih i odlučujućih faktora u igri – rutina“ te moli publiku da ih ne prekorava ni kritizira, već neka im pomogne.

Izgovara i ono što novinari nisu rekli, kako je Isidor Maršan, „jedan od stubova, trener i jedan ako ne i najbolji igrač Zadra odlučio da ove godine prestane sa igranjem košarke ili još bolje ne će da igra za naš klub i uopće ne trenira“. Zdrilić poziva publiku neka na Maršana napravi pritisak „i uvjeri ga koliko bi bilo bolje za njega, KK Zadar, a i za naš grad, da se okani njegove tvrdoglavosti i da ponovo obuče dres košarkaškog predstavnika Zadra. S njim bi se makar donekle uravnotežila manjkavost rutine mladih, a… dolaskom Gojanovića iz Šibenika, možda i sasvim uskladila praznina nas odsutnih“.

Zdrlić podcrtava kako će biti uspjeh ako se Zadar održi u ligi i poziva navijače da pomognu „u većem broju nego do sada“ „uzdržavanje našega kluba u ovoj za nas teškoj sezoni“. „Ako bude pomanjkalo vaše pomoći, onda za neuspjehe nemojte kriviti njih, jer vas sada pozivam 'da ih čuvate'“. Isidor Bonifacije Maršan, Iži, vratit će se u momčad, no to će biti njegova zadnja sezona u Klubu kojemu je dao puno. Skupa s bratom Benitom te Antom Giergiom odlučit će se na potez koji će za svu trojicu, ali i za zadarsku košarku u cjelini, biti jako važan