Tino Šebalj o američkim iskustvima nakon prve sezone na Collin Collegeu.

Odlasci mladih ljudi iz Hrvatske su nažalost postali uobičajena priča koja nam svima skupa prilično smeta, no ima i onih koji odlaze radi usavršavanja, a ne trbuhom za kruhom kao velika većina. Jedan od takvih je mladi brodski košarkaš Tino Šebalj koji se uputio preko bare da bi se školovao, ali i igrao košarku na Collin Collegeu, piše portal Sportalo.hr.

– U Americi sam već evo 9 mjeseci i snašao sam se super, u početku je bilo teško pošto nikoga nisam znao ali kasnije kad sam se sprijateljio s dečkima je bilo super. Što se tiče faksa, tu sam također super prošao pošto je puno lakše nego u Hrvatskoj i profesori rade sve da bi nama studentima pomogli.

Što ti najviše nedostaje iz Hrvatske? Sigurno s nestrpljenjem čekaš odmor i dolazak kući?

– Iz Hrvatske mi najviše nedostaju obitelj, rodbina, prijatelji i mamina kuhinja haha.. Ovdje se baš loše jede i fali mi tipa topla juha nedjeljom ili bakini kolači. Na odmor stižem za  desetak dana i definitivno jedva čekam da dodem.

U sveučilišnoj košarci godine uvelike određuju minuta u, ali si ti skupio dosta minuta bez obzira na to što si među mlađima. Kakav ti je odnos s trenerom, što traži od tebe u igri?

Foto: Sportalo.hr

– Pa minutaža je bila naravno manja od onoga što sam imao u Hrvatskoj, ali kad sam igrao ja sam svoju minutažu lijepo iskoristio. Imao sam preko 45% za 3 u cijeloj sezoni što je za mene koji igram kao krilni centar odlično. Trener mi je pružio priliku i ja sam je iskoristio i na tom sam mu zahvalan. Sljedeće godine što se tiče minutaže bi trebalo bit i bolje a s time dolazi i više poena, skokova, blokada…Trener je odličan, na treninzima se radi kad se radi, a šali kad se šali, tako da bude veoma zanimljivo. U igri mislim da sam unaprijedio svoju fizičku snagu koja će bit još bolja, moram raditi na šutu iz posta i šutu iz driblinga. Također mislim da sam postao agresivniji i pametniji u igri.

Razlika u košarci koju gledamo u Europi i u SAD-u je velika, kakva je kada si dolje na parketu?

– Ovdje se puno više trči, šutira, igra 1 na 1 i igrači su brži, jači, skočniji naspram europskih standarda. Takođe ovdje se igra čak i po 3 puta tjedno i igra se veliki broj utakmica. Igrači su „nabrijaniji“ nego u Europi, pričaju ti svasta s time da te iznerviraju…

Sigurno ne žališ zbog odluke o odlasku u SAD, što bi istaknuo kao dobre a što kao loše strane te odluke, odnosno života u Americi?

– Definitivno je najbolje to da možeš usporedno ići na faks i igrati košarku. Profesori su razumni, sve je usklađeno tako da možeš i na faks ujutro pa na trening popodne i naveče slobodno za učenje i odmor. Najteže je naravno što moraš otić jako daleko od kuće, i što sam moraš obavljat poslove što kod kuće ne bih npr. kuhanje, pranje veša i suđa…

Gdje se vidiš u budućnosti, nakon škole, NBA ili Europa?

– U budućnosti se vidim u Europi negdje, gdje god budu dobri uvjeti i dobri ljudi. Navikao sam sad već biti dalje od kuće tako da neće bit problem igrat negdje u Europi.