Hrvatska
Žorićev poučak: U gradu kakav je Zadar nije lako, a istina je negdje između!

Žorićev poučak: U gradu kakav je Zadar nije lako, a istina je negdje između!

Autor: Paulo Sarić Photo: Basketball.hr (Šime Zelić)

Ima utakmica u kojima ni najboljim ekipama na svijetu ne ide. Tu se zapravo ostaje čvrst i tu se pokazuje snaga kolektiva i navijača, novinara, kluba i igrača.

Od prve je minute, prvog uhvaćenog skoka i prvog zabijenog koša bio primjetan poseban motiv. Interakcija s publikom, gestikulacije i emocije na terenu jasno su dale do znanja da se Luki Žoriću „još ne ide na godišnji odmor“. Iskusnom centru koji je počekom godine prvi put zaigrao u dresu kluba iz rodnog grada, dosadašnji dio sezone nije išao po planu. Sitne ozljede rušile su ritam treninga, a momčadski (ne)uspjesi i atmosfera oko kluba koja je posljednjih tjedana postala toksična i nisu stvorile kulise za happy end.

Život nije film i bajkoviti završetak Zadranima je još jako daleko, no i sama pobjeda protiv Cedevite veliki je uspjeh. Pogotovo znajući u kakvim je uvjetima izborena.

'Godina El Nina' donijela je kišni svibanj, ali i sibirskih minus 39 u metropoli, najboljeg strijelca kluba u ABA ligi uhvatila je „želučana viroza“, ista ona koja je radi „ribe i blitve“ pogodila i najveće nesuđeno pojačanje Zadra Glena Davisa, dok je bojkot s tribina došao u pogrešan čas.

No, svemu tome unatoč Dalmatinci su, u bitku marširajući predvođeni veteranskim trojcem, smogli snage i stigli do velikog trijumfa.

Nakon teškog poraza u Zagrebu nije bilo lako ovih nekoliko dana. Mislim da svi mi moramo biti svjesni da je Cedevita na papiru i po 'rosteru' puno kvalitetnija ekipa od nas. Ali, mi se i nakon tih minus 40, što mislim da ipak nije realna razlika, nismo predali. Vjerovali smo u sebe, iako nije bilo lako. Pogotovo u gradu kakav je Zadar. Mome gradu, koji živi u euforije do totalne depresije. Naravno, kad se pobjedi svi smo sretni i svi smo u euforiji, a prije par dana smo bili depresivni i bili smo najgori na svijetu. Mislim da je istina negdje između. Nismo najbolji, ali nismo ni najgori – izjavio je nakon velike pobjede iskusni Luka Žorić.

FOTO: Šime Zelić (Basketball.hr)

Najveće kritike s tribina, koje su svoju kulminaciju doživjele u subotu napuštanjem dvorane od strane dijela navijača, upućene su vodstvu kluba na lošem upravljanju. Ali, otrovne strelice nerijetko idu i prema samom terenu. Ono što se može čuti na parketu Višnjika vjerojatno se ne čuje niti u jednoj drugoj košarkaškoj dvorani u Hrvatskoj. Svakome se nalazi zamjerka, pa tako i onima koji su najzaslužniji i za ono malo uspjeha koje klub Donatovog grada ima ove sezone.

Bitno je da damo sve od sebe. Ima utakmica u kojima ni najboljim ekipama na svijetu ne ide. Tu se zapravo ostaje čvrst i tu se pokazuje snaga kolektiva i navijača, novinara, kluba i igrača. Mislim da je ova ekipa pokazala da joj je stalo i da daje sve od sebe – dodao je 34-godišnji centar.

Ipak, od činjenice da problema ima i da je ovosezonska momčad Zadra daleko od reprezentativnog primjera za budućnost ne valja bježati. Iskustvo je to, i otrježnjenje, koje će se trebati mudro iskoristiti pri slaganju igračke slagalice u narednim mjesecima.

FOTO: Šime Zelić (Basketball.hr)

Razigravač prije svega, a onda i raniji početak priprema i promućurnije biranje igrača.

Već tri mjeseca igramo bez 'playmakera', a sada i bez Littlea. Igramo praktički s jednim strancem koji je bio četiri mjeseca 'out', no nismo se predavali. – kratko je prokomentirao nekadašnji hrvatski reprezentativac koji je svjestan da će u Zagrebu biti potpuno druga priča.

No, uvjeren je, poput kakvog predatora Zadrani će vrebati i najmanju šansu.

Dobili smo jednu Cedevitu koja je odlična ekipa, koja je imala po 12-13 pobjeda zaredom u ABA ligi. Ovo je ovo velika pobjeda za nas. U iduću utakmicu u Zagreb trebamo ići skromni, ali ponovno dati sve od sebe i ako nam se otvori i najmanja šansa znam da ćemo je mi uzeti i dovesti seriju u Zadar – zaključio je Žorić.

Treća utakmica polufinalne serije doigravanja prvenstva Hrvatske igra se u srijedu s početkom u 20 sati u Draženovom domu.