Dok je Ivan Perinčić morao svijećom tražiti raspoložene igrače, Vanja Guša je morao "držati za gušu" mladiće s klupe koji su ponekad i preglasno bodrili svoje suigrače na terenu.

Teško je riječima opisati sinoćnji dvoboj Zadra i FMP-a. Bez obzira na činjenicu da je svaka pobjeda u donjem dijelu poretka regionalne lige zlatna vrijedna jer samo najnesretniji (dakle, prvi iznad zaboravljene Koper Primorske) za nagradu ide u neizvjesnost razigravanja s drugom najboljom momčadi ABA 2 lige, količina pogrešaka u prvih 10-12 minuta igre bila je neshvatljiva. Po šest puta su obje momčadi u tom razdoblju gubile posjed bez upućenog šuta na koš, a djelovalo je u jednom trenutku kao da se natječu tko će biti kreativniji u tom naumu - na osobnu pogrešku u napadu odgovaralo se s tri sekunde u reketu, pogrešno postavljen blok bi instantno bio anuliran kirurški preciznim dodavanjem za najudaljenijeg fotografa ili kamermana i tako dalje i tako bliže. U drugom poluvremenu je jedna momčad došla sebi, ali to nisu bili domaći.

Ivan Perinčić nije bježao od odgovornosti za poraz, nebrojenim nedaćama koje su pogodile zadarsku momčad unatoč.

Zaslužena pobjeda FMP-a, pokazali su više volje i želje. Jednostavno nismo bili pravi, pogotovo u drugom poluvremenu. Puno grešaka obrambeno, puno dekoncentracije da bi se ovakva utakmica mogla pobijediti. Sve to se najbolje ocrtava u činjenici da igrači znaju da ako već ne mogu pobijediti, makar ne izgube s više od deset razlike, međutim, pala je koncentracija i izgubili smo 13 razlike, što je nedopustivo. Ovaj poraz je moja odgovornost, a vidi se da ova momčad ne može pravilno funkcionirati bez pravog treninga. Znamo što moramo uraditi, moramo pronaći prostora i vremena za pravi košarkaški trening, jer kad pogledamo statistiku vidimo da ima previše neraspoloženih igrača, što zbog umora, što zbog objektivnih okolnosti (ozljede, oporavak...). No ponavljam, ovaj poraz ide na moju dušu i moja je odgovornost u potpunosti.

Upitan za komentar na slabo napadačko izdanje momčadi u drugom dijelu (svega 26 poena za 20 minuta, od čega 6 vezanih Chinanua Onuakua u kasnoj fazi utakmice), Perinčić u niti jednom trenutku nije pomislio na uljepšavanje situacije.

Cijelu utakmicu smo se mučili, nismo našli ritam. Bili smo dosta statični, za što postoje objektivni razlozi, kao što su umor i neke sitne ozljede. Dobili smo više no što smo očekivali od Justina Cartera, igrao je više no što je objektivno mogao u ovom trenutku. Napadački dio je od samog početka bio dosta sterilan i statičan, a uz to Chinanu nam je brzo ušao u probleme s osobnim pogreškama. Nakon toga smo počeli tražiti fluidni ritam u napadu, čak smo ga u jednom trenutku i pronašli ali to nije potrajalo. Igrači FMP-a su pogodili neke teške šuteve, pa tek tada nismo više mogli naći ni napadački ni obrambeni ritam.

Na klupi FMP-a još jedan rođeni Zadranin, 54-godišnji Vanja Guša, nije krio zadovoljstvo pobjedom, ali je bio više no svjestan da je ovo izdanje njegove momčadi bilo daleko od idealnog.

Nisam siguran da smo odigrali ono najbolje što možemo, ali mislim da ćemo do kraja sezone to pokazati. Mi se ne borimo za opstanak u ABA ligi, mi se borimo za sedmo mjesto, znate? Mislim da je to naša objektivna kvaliteta i da ćemo uspjeti doći do te pozicije. Danas su igrači Zadra puno griješili (20 izgubljenih lopti), ali su s druge strane odgovorili kvalitetnim skokom - mi kad smo pobjeđivali momčadi iz gornjeg dijela ljestvice smo obično bili dominantni u skoku, a nama je Zadar u tom dijelu danas stvarao velike probleme. Presudile su te izgubljene lopte i naše asistencije, što me posebno veseli. Čim se igra za suigrače, čim se pusti ta lopta, mi imamo igru. Raduje me i spoznaja da smo, kao momčad koja prima najviše koševa - nema tko nam nije zabio bar 80 - ostavili protivnika na ovako niskom broju poena.

Vanja Guša je preuzeo FMP sredinom veljače i polako vraća momčad na pravi put (Foto: Zvonko Kucelin - KK Zadar)

Skromnog Gušu je potpitanje o malom broju primljenih poena ipak natjeralo da prihvati dio "krivice" za takav učinak momčadi.

Ne mogu stalno kritizirati, da. Mislim da smo danas odigrali dobru obranu i na taj način natjerali igrače Zadra na visok broj pogrešaka. Imali smo ideju da neke važnije domaće igrače u početku opteretimo osobnim greškama, što smo i uspjeli na kraju. Ponavljam, mislim da smo igrali dobru obranu, a na treneru Zadra je da procijeni koliko je njegova momčad danas bila odlična, dobra ili loša. Vjerojatno su i umorni, igraju puno utakmica, domaće prvenstvo, manjak treninga, stalna putovanja... To se odrazi na formu.

Ono što je upalo u oči tijekom susreta je zajedništvo gostujuće momčadi. Premda je dvorana bila prazna, svojim gromoglasnim navijanjem su igrači s klupe svakako bili dodatan vjetar u leđa FMP-ovcima na terenu.

Zapravo, imam problem kako ih smiriti ponekad. Ali, to me raduje. Mi imamo otprilike 80% mladih i 20% iskusnih, i tu su momci koji očekuju u klubovima poput FMP-a, Mege, pa eto sada i Cibone da će doći u priliku da dobiju (veću) minutažu, ali su sretni da smo pobijedili bez obzira što nisu ušli u igru. To me raduje jer je to i kvaliteta više za njih, bit će bolji ljudi i igrači. Dobra energija vlada posljednjih nekoliko utakmica... neke ćemo i izgubiti, ali je važno da se stvori momčad, zajedništvo.

Na odlasku iz dvorane gostujući trener se prisjetio atmosfere u Jazinama i s nostalgijom se prisjetio starih vremena. Beogradska momčad je, s njim na čelu, pokazala visoku razinu fair-playa i sportske kulture, pa možemo vidjeti da je njegova posljednja rečenica već počela primati prave konture. Zadrani se, s umornim nogama i teških osjećaja nakon bolnog poraza moraju već za nekoliko sati pripremiti za dvoboj protiv Alkara u HT Premijer ligi. Kako će to izgledati u ovom suludom ritmu odigravanja utakmica, tko zna. Pred Perinčićem i Mariom Mandirom je još jedan težak zadatak.