Nebeski koš na drugi obruč (11)

U rujnu 1951. novinar Slobodne Dalmacije u članku „Sport broj 1 u Zadru“ kaže kako se iznenadio „koliko se gledalaca skupilo na igralištu“ dok je gledao susret između Zadra i Lokomotive koji su gosti izgubili 50:26 (22:8). „Ovo nam je najveći poraz otkad igramo – rekli su malko deprimirani. – Bilo je naprosto teško prepoznati Zadrane. Kod nas su, u Zagrebu, slabo igrali. Večeras im je sve polazilo za rukom. Iz daljine su odlično pucali, taktički su nas nadjačali, a kombinacije su im bile lijepe i vrlo efikasno završavane. Ukratko posve drugi Zadar“.

Saznao je Roman Garber kako je na utakmicama protiv Crvene zvezde i Partizana, koje je Zadar dobio, bilo i više ljudi, „blizu četiri hiljade gledalaca. Kažu, da se i rub Gradskog parka crnio od ljubitelja košarke“ te primijetio kako igru Zadrana odlikuje „dobra tehnika, velika borbenost“, „'sigurne' lopte“ . Momčad je tako  pripremljena da igrači „odlično razbijaju protivnički sistem 'čovjek na čovjeka'“.

S jednoga susreta KK Zadar 1952. godine

„Kad se igra košarka, Zadar oživi, a naročito ako je neki značajniji susret. Tad se punu sedmicu samo o tome raspravlja, priča u svakoj kavani, za vrijeme šetnje na Novoj rivi ili na 'Kale Larga'. Nema toga, koji nije uzbuđen“. Doma je Zadar puno bolji pa se govori „o 'vrućem terenu', 'pobjedi pod svaku cijenu', zadarskoj publici… Od svega toga nema ništa. Kod kuće Zadrani igraju odlično, besprijekorno, i pobjede koje izbore, samo su rezultat dobre igre. A o vrućem terenu u onom negativnom smislu ne može se uopće govoriti; to su samo klubaške isprike“ – pisao je Garber.