Nebeski koš na drugi obruč (12)

Igrači su „samoprijegornim radom i ljubavlju prema svom klubu“ 1951. pokazali vidljivi napredak, za što su zaslužne „blagovremene pripreme i treniranje prošle zime, koje se pod stručnim rukovodstvom Đure Vujanića i Isidora Maršana obavljalo u dvorani“. 

Đuro Vujanić 

Kao domaćin Zadar to prvenstvo ima samo jedan „neodlučan ishod“, a za budućnost izgleda nema straha jer je Isidor Maršan trenirao i najmlađe redovito im organizirajući „utakmice kao predigre seniora Zadra. Većeg motiva za dječake nije moglo biti“. „Pionirska ekipa, ujedno najmlađa sportska ekipa u gradu“ oduševljava gledatelje jer zorno pokazuju „da među njima ima već odličnih tehničara i 'kraljeva driblinga'“.

Ugošćuju se i momčadi iz Italije, Francuske i Izraela a igrama domaće momčadi „ljubitelji košarke u gradu bili su zadovoljni“ jer je izgubljena samo utakmica s Hapoelom koji je „tek u posljednjim minutama igre uspio tijesnim rezultatom 31:30 savladati odličnu i borbenu domaću momčad“. U momčadi iz Marseja publika će u kolijevci hrvatske košarke vidjeti i Simona Odina – prvoga tamnoputog igrača.

Kada se te godine pomno promotri broj gledatelja „koji posjećuju košarkaške utakmice uočit ćemo da sigurno 40 posto ne plaća ulaznice“. „Smještaj igrališta nije podesan“ za provođenje solidnije redarske službe te je „uprava kluba u suglasnosti sa predstavnicima Jugoslavenske armije odlučila da se napravi novi stadion, koji će početkom slijedeće godine biti predan na upotrebu.“