Zadarske košarkaške priče - Prvi naslov prvaka Jugoslavije.

Zadar pobjeđuje Partizana u Beogradu nakon što su domaći u 25. minuti imali 25 razlike a „'Đerđina četa' – kako momčad Zadra u posljednje vrijeme nazivaju svi jugoslavenski listovi“ hita prema najvećem uspjehu. „Tim koji je u svojim redovima imao nenadmašivog virtuoza“ o svojoj  sudbini odlučit će sam u posljednjem kolu lige kad ugošćuje Olimpiju koju premda ima dva boda više mora pobijediti jer je u Ljubljani izgubio.

Bruno Marcelić na leđima navijača u Beogradu 1965.

„ZADAR – OLIMPIJA 80:75 (39:44) 'Zadar': Čubrić, Stipčević 14, Valčić 6, Ostarčević 5, B. Marcelić, Košta, Đerđa 35, Anić, Jelić 8, M. Marcelić 8, Ćosić 4 i Komazec. 'Olimpija': Dolinšek, Povž, Vrhovec, Jelnikar, Miler, Logar 24, Drmastija 12, Hočevar 6, Eiselt 14, Daneu 10, Pavlović 7 i Potočnik 2.“ 

„Odjednom svi igrači, i oni s klupe za rezervne igrače, našli su se na rukama vjernih navijača. Sirene, rakete, zviždaljke, zvona i svi 'navijački instrumenti' stvorili su neopisivu atmosferu, koja će se uz zasluženu pobjedu Zadrana dugo, dugo pamtiti“, a „junak i ovog susreta bio je nezadrživi, virtuozni i, nadasve, precizni Đerđa.“

„- Ovo je moj najsretniji trenutak u dosadašnjem životu. U susretu protiv 'Olimpije' svi smo, osim Pina, imali tremu, a naročito ja… Prevelika odgovornost ostavila je svoj trag i na našu igru“ – izjavio je Miljenko Valčić. „Kada je Zadar sklopio tisuće ruku u jednu pruženu s čestitkom, kada je Zadar tisućama glasova unisono odavao priznanje junacima meča s 'Olimpijom', onda to nije bila samo čestitka na pobjedama, bilo je to priznanje za neprospavane noći u vagonima koji su ih nosili u susret pobjedi, za neviđene filmove, za nepoložene ispite, otkazane sastanke s djevojkama, nezarađene zarade, nesporazume s roditeljima, za sva odricanja, za hrabrost sportaša da se u ime samog sporta odrekne ugodnosti koje se znadu plaćati visokim ciframa“.