Igrači koji su postali igrači i izradili uspješne karijere na društvenim rmežama progovaraju o iskustvima rada s našim stručnim suradnikom Slavkom Trninićem.

Već ste imali priliku pročitati informaciju da je portal Basketball.hr dogovorio suradnju s profesorom Slavkom Trninićem koji će kao stručni suradnik objavljivati svoje kolumne na našem portalu. Nismo sigurni je li ta informacija izazvala Dina Rađu da se još jednom, na sebi svojstven način, prisjeti svojih iskustava u radu s Trninićem, ali svakako je Rađina štorija o Žutoj tuti savršen uvod u ono što nas očekuje u sljedećim mjesecima.

Žuta tuta

- Kad se sitin ovoga sam se sebi smijen vec 34 godine. Prvi put san sa Jugoplastikon iša na planinske pripreme 84’ godine sa Slavkon Trninićen. Kakva muka mi je to bila tad. Ritam je bija otprilike sljedeći. Buđenje u 6.30 i trening nas mlađih u 7. Prvo sve sprave odnit u dvoranu. Vijaće, medicinke i slično. Onda treniraš do 9 pa se zaletiš na doručak i nazad u dvoranu sa seniorima od 10-12.

Kad završi taj dio oni na trčanje vani u brdo, a mi odnit sve u hotel i stić ih na stazu. E tu dolazi do situacije. Da pojasnin malo. Dakle, zamislite manje brdo od Marjana. Trči se od vrata do Instituta pa gori do vrha nazad do vrata i tako u krug. Kako san tada bija još krava i uvik zadnji ja s vrha vidin ekipu već doli u drugom krugu i krenen na pola brda skratit da ih uvatin. Međutin, kako su oni prošli iza njih laganini Slavko i Pino šetaju. Panika.

Bojali smo se Slavka ka vraga. Šta ću radit, a najdeblje stablo tanje od moje noge. Nemaš di, a žuta tuta izdajnički svitli ka semafor usrid brda. Legnen u panici na pod i počnen se pokrivat lišćen i pravin se mrtav. Srce mi je stalo tih par minuti dok nisu prošli. Nisu me vidili, na sriću,  jer bi dobija šup kartu s priprema. Nakon trčanja ručak, odmor i popodne opet mi mlađi jedno uru ranije i onda dvi ure sa svima. Pa neš bit igrač. Tada san mrzija pripreme toliko da san ima traku zalipljenu na zidu i križa dane ka u zatvoru kakvom. Tek posli san shvatija da su pripreme u biti najvažniji dio bilo koje sportske priče. Radne navike stečene kod Slavka su temelj daljnje karijere.

Veliki, najveći profesor Slavko Trninić

Na našu objavu o suradnji s Trninićem, sigurni smo, reagirao je Marko Popović.

- Ujutro od 5 do 7 prije škole trening pa u 15:00-17:00 i navečer u 20:00-22:00. Nedilja nije bila slobodna nego od 8:00-13:00 trening. Veliki, najveći profesor Slavko Trninic. Eto, tako je stvarao igrače, a i dan danas ima istu želju, glad, energiju kao i tih dana kada smo padali sa nogu. Od šume ne vidimo stablo, napisao je Popović ispod čije su se objave nadovezali zanimljivi komentari.