Zaigrajmo se malo i pogledajmo u kristalnu kuglu i pomaknimo datum… za deset godina...

Hrvatska košarka je već godinama u statusu čardaka, levitirajući ni tamo ni amo. Još uvijek imamo dovoljno sirovog talenta koji nam garantira da se ovaj sport neće ugasiti poput recimo odbojke, ali opomene u obliku negativnih trendova iskaču sa svih strana. U 2020. godini ključan trenutak za našu košarku bit će kvalifikacijski turnir za OI u Tokiju, na kojem tražimo iskupljenje za sve loše u protekle dvije godine. Kako su želje za ovu godinu prilično jasne, zaigrajmo se malo i pogledajmo u kristalnu kuglu i pomaknimo datum… za deset godina. Ali, imajte na umu da se budućnost može razviti u raznim smjerovima.

Vama, optimistima.

Ljeto je Gospodnje 2030.

Program oporavka hrvatske košarke je počeo davati plodove. Juniorska reprezentacija je pod vodstvom izbornika Roka Ukića obranila naslov prvaka Europe i sada gledaju, logički, na sljedeći cilj – svjetsko zlato! Sustavni rad u mlađim kategorijama čiji su idejni tvorci bili Dino Rađa i Stojko Vranković je tako, nakon nešto sporijeg starta, počeo izbacivati formirane košarkaše, koji ne samo da mogu odgovoriti svim zahtjevima moderne igre, već počesto i nameću nove trendove i koncepte. Nova generacija hrvatskih trenera, koja je prošla izobrazbu na najboljim američkim sveučilištima, aplicira upijeno znanje i vraća se kao relevantan faktor na košarkašku kartu svijeta.

Čak i klupska košarka pokazuje znakove oporavka. Nakon više od desetljeća, hrvatski klubovi su našli put do ULEB Eurocupa. Dok je KK Cibona 2022 pod vodstvom predsjednika Gordana Giričeka uspjela riješiti sve financijske probleme i gotovo nevjerojatno godinu završiti u plusu, KK Zadar Diadora je s nešto većim budžetom pokazao ambiciju za drugi krug Eurocupa. Ipak, broj članova u ovom socios klubu je po prvi put prošao peteroznamenkastu brojku (10500), pa je to zalog sigurnosti poslovanja i dobrih prihoda.

Raspadom ABA lige 2021. godine činilo se da su naši najveći klubovi u bezizlaznoj situaciji. No, odluka Vlade RH da poreznim rasterećenjem potakne investitore u ulaganje u sportske klubove je donijela ploda. Istinabog, Cibona je morala promijeniti ime i krenuti iz najnižeg stupnja natjecanja, ali je ime košarkaškog branda bilo prejako da ne bi privuklo zainteresirane poslovnjake. KK Zadar je, s druge strane, prigrlio svoju najveću snagu – navijače. Nakon što je grad Zadar 2023. godine odlučio dati na dražbu dionice kluba, vjerovalo se da će iste biti relativno brzo rasprodane. Međutim, nitko nije mogao očekivati da će klub nakon fuzije s KK Diadorom procvjetati na marketinškom planu, a došlo je i do novog sistema rada u omladinskoj školi, pa tako Zadar Diadora ima u seniorskom sastavu čak devet domaćih igrača! Direktor kluba Emilio Kovačić ističe da mu je cilj kroz dvije sezone podići taj broj na jedanaest, uz jednog igrača sa strane, ne nužno stranca.

Splićani su svog spasitelja našli u inovatoru Ivanu Mrvošu, koji je ulaskom u klub potpuno promijenio način poslovanja i vraća klub na trag najvećih uspjeha u povijesti. Zasad je na dobrom tragu, Split već drugu godinu nastupa u EuroChampions League*, a nakon prošlogodišnjeg polufinala u ovoj godini je plan otići bar korak više. Postoje naznake da bi od iduće sezone derutna i zaboravljena Spalladium Arena mogla postati novi dom splitskih košarkaša, što je i logično s obzirom da je mala dvorana na Gripama postala premala za gledatelje koji iz utakmice u utakmicu traže kartu više. Šibenka je prebrodila teške trenutke početkom dvadesetih i s financijskom injekcijom koju je u nju ubrizgao cluster najboljih tvrtki sa šibenskog područja (vinari, turističke agencije, startupovi) ulazi u novo desetljeće kao financijski stabilan klub. Perjanica kluba je i dalje njegov omladinski pogon, koji već godinama izbacuje perspektivne mlade košarkaše kao na proizvodnoj traci. Njima su u seniorskoj momčadi velika podrška veterani od kojih mogu mnogo naučiti. Dobri stari Miro Bilan ne odustaje ni u 41. Godini, a tu su i Henrik Širko te Martin Junaković. Prema najavama, od iduće sezone bi im se mogli pridružiti i povratnici iz Eurolige, Toni Nakić i Dario Šarić.

*natjecanje nastalo fuzijom svih europskih natjecanja pod FIBA-inom organizacijom

Godinama smo stvarali mit o ukletom postolju iz Atene 1995. godine. Srećom, došli su neki novi klinci koji nisu bili opterećeni nekakvim "kletvama". (Foto: Youtube screenshot)

Nakon godina lutanja sa sustavom natjecanja u najvišem razredu hrvatske košarke napokon smo pronašli pravi. Četverokružni sustav s osam klubova je bio upravo ono što nam je tako nedostajalo – mala liga s visokom koncentracijom kvalitete i dovoljnim brojem natjecateljskih utakmica. Oslobađanje iz dugogodišnjih uzda netransparentnog i neracionalnog trošenja javnog novca je pomoglo i klubovima iz sredina koje su davno izdahnule ili bile na samom izdisaju poput Rijeke, Slavonskog Broda, Vinkovaca, Sinja da ne utonu u košarkaški zaborav. Djeca odlaze u škole košarke da bi postali zdraviji i bolji ljudi, a usput se zabave i putuju te stvaraju nova prijateljstva.

Ekspanzija NBA lige 2025. Godine, koja je nakon 75 godina postojanja odlučila proširiti svoje granice i na Europu, omogućila je najboljim europskim košarkašima da igraju u najboljoj svjetskoj ligi nedaleko od doma. Vječno osporavani late bloomer Mario Hezonja je tako povratkom u Barcelonu postao nositelj kluba, dok je četrdesetjednogodišnji Bojan Bogdanović sjajan mentor mladim talentiranim igračima madridskog Reala.

Vidjeli smo i dotakli dno. Naučili smo lekciju na najteži mogući način, vlastitim greškama. To nam je dalo viziju za povratak, što smo u konačnici i postigli. Nije bilo lako, javnost je već gotovo digla ruke od ovog prekrasnog sporta, ali on je cijelo vrijeme živio u srcima hrvatskog naroda i naposlijetku, poput Feniksa, se uspio podići iz pepela. Idemo napasti europsko zlato!

Vama, pesimistima.

Ljeto je Gospodnje 2030.

Hrvatska košarkaška reprezentacija je godinu zatvorila važnom pobjedom protiv Norveške u Oslu. Naš glavni suparnik u kvalifikacijskoj skupini A za Europsko prvenstvo malih zemalja sada zaostaje tri boda i mora tražiti pobjedu na uvijek neugodnom gostovanju na Malti. Igrač-izbornik Roko Prkačin je iznimno zadovoljan postignutim rezultatima u posljednje vrijeme i, potajno će priznati, sanjari o povratku Hrvatske na onaj pravi Eurobasket, na kojem smo zadnji put sudjelovali 2025. Premda nam to trenutno djeluje poput znanstvene fantastike, tko smo da mu zabranimo pravo na maštanje?

No, tko zna? Ukoliko se zvijezde poklope, mogli bismo u ovo doba 2031. pripremati taktiku za ulazak među 32 najbolje reprezentacije Starog kontinenta. Dobar zalog za budućnost je i novi sporazum našeg košarkaškog saveza sa slovačkim kolegama, koji su se obvezali primiti naših najboljih dvadeset igrača starosti 14-16 godina na njihove kvalitetne košarkaške akademije. Ukoliko ih bar pola odluči zadržati hrvatsko državljanstvo po završetku programa, mogli bismo za nekoliko godina imati jezgru reprezentacije za cijelo desetljeće. Uh, kako bi to lijepo bilo.

U međuvremenu, dobre stvari se događaju i na klupskom planu. KK Cibona 2022 je pobjedom na teškom gostovanju kod Vllaznije u Skadru izbila na peto mjesto 2. Balkanske lige i legitimno se upušta u borbu za Final Four koji će se održati sredinom ožujka u Trebinju. Predsjednik kluba Marin Rozić je optimističan i smatra da je ovo pravi korak vraćanja pravnog sljednika stare Cibone tamo gdje je nekad davno pripadala. No, dodao je da bi bilo lijepo kad bi Grad Zagreb honorirao te dobre rezultate makar podmirivanjem računa za struju za listopad.

 Za to vrijeme u Zadru pušu novi vjetrovi otkad su se svi relevantniji gradski klubovi odlučili udružiti u zajednički projekt zvan KK Zadar Diadora. Trener Ive Ivanov smatra da bi klub kroz dvije sezone mogao ući u prvu hrvatsku ligu kao stabilan klub u kojem bi bar nositelji igre mogli biti na nekakvom poluprofesionalnom ugovoru, no o tom bi se trebali dogovoriti s njihovim poslodavcima.

Splićani su mislili da će ulaskom u sportsko društvo Hajduk uspjeti privoliti bar jedan dio navijačkog puka na redovnu posjetu, no izgleda da prva hrvatska košarkaška liga ipak nije toliko atraktivna koliko se mislilo. Možda dio problematike manjka podrške leži i u činjenici da je čak sedam igrača KK Hajduk došlo u programu zbrinjavanja doseljenika s Bliskog istoka, ali kako se ti dečki ujedno brinu o održavanju dvorane, teško ih je bilo odbiti. Prema iskrenom priznanju predsjednika Matea Kedže, radi se o momcima koji pošteno odrađuju svoje obaveze prema klubu. Uspješno su obojali vanjske zidove male dvorane na Gripama, a klub ih planira nagraditi proširenjem spavaonice, koja je nekad davno služila kao svlačionica za gostujuću momčad. Ujedno, Grad Split se obvezao omogućiti im drugi obrok u pučkoj kuhinji, hvale vrijedan potez.

Dvostruki prvak države, Šibenka, ove godine je smanjila proračun za 50%. Razlog tome je plaćanje najma dvorane, što je već neko vrijeme najteža stavka rashoda kluba. Shodno tome, rezultatska očekivanja su ove sezone nešto niža, a glavni zadatak je prezentiranje U12 momčadi na međunarodnom turniru u Rimu, gdje će biti prisutni svi važniji europski klubovi. Iz kluba se nadaju da će većina tih dječaka pronaći svoje nove “udomitelje”, što će značiti mnogo i njihovim obiteljima, koje će tako dobiti priliku za novi život u zemljama zapadne Europe. Nek se spasi tko može!

Nekad davno smo domaće poraze od Rumunja smatrali neuspjehom. Što bismo sad dali da smo u takvoj situaciji... (Foto: FIBA)

S velikim ponosom ističemo dobar rezultat reprezentacije Irske na prošlom Eurobasketu, u čijem sastavu nastupa čak osam igrača hrvatskog porijekla. Hah, kad samo pomislimo kako lijepo bi bilo imati bar jednog od tih Iraca u sastavu...

Podsjećamo da će krajem siječnja izaći dokumentarni film “Davni uspjesi hrvatske košarke” u kojem će kroz biografske osvrte Ace Petrovića, Dina Rađe, Tonija Kukoča i Stojka Vrankovića nove generacije moći pobliže upoznati vrijeme u kojem smo bili međunarodna košarkaška sila. Tko zna, možda projekcija filma privoli ponekog dječaka i djevojčicu da se upiše u neku od malobrojnih škola košarke...

Sretna nova godina!

">