Da nije bilo ozljede Llulla, pitanje je bi li Španjolska upisala iti jedan poraz ovoga ljeta.

Svima je znana snaga španjolske reprezentativne košarke koja već godinama dominira Europom. Na posljednja četiri velika natjecanja Španjolci su osvojili tri zlatne medalje, dok su tek u Sloveniji kiksali u polufinalu i slavljem upravo protiv Hrvatske došli do bronce. Izabranici Jasmina Repeše nisu imali ama baš nikakve šanse u tom susretu koji je završio 92-66.

U međuvremenu su naše dvije reprezentacije odmjerile snage na lanjskoj Olimpijadi u Riju kada je Hrvatska napravila veliko iznenađenje i slavila 72-70, a posebno je upamćena ostala blokada Darija Šarića na Pau Gasolu. Ipak, danas ćemo gledati potpuno drugu priču. Iako su izostanci nekolicine bitnih igrača, prije svega Rudyja Fernandeza, Sergea Ibake i Victora Clavera unijeli nadu u redove suparnika da je Španjolska oslabljena, a ta se teza još više učvrstila nakon otkaza Nikole Mirotića i ozljede Sergija Llulla, izgleda da je ona bila neosnovana.

Tijekom priprema izabranici Sergija Scariola odigrali su devet utakmica, od čega su slavili u njih osam. Sa samo jednim porazu su, uz Srbiju, bili najuspješnija reprezentacija pripremnog razdoblja. Uz to su imali i najbolju obranu od sva 24 sudionika Europskog prvenstva te su protivnicima dozvoljavali tek 65 koševa po susretu. Ujedno su i pobjeđivali s najvećom razlikom. U prosjeku gotovo 17 poena. Zanimljivo, jedini su poraz doživjeli na domaćem terenu i to od – Belgije. Bilo je to u onom susretu u kojemu su nakon samo četiri minute igre ostali bez svoga ponajboljeg vanjskog igrača Sergija Llulla koji je teško ozlijedio koljeno. Psihološki šok kojeg su Španjolci doživjeli bio je prejak za normalan nastavak utakmice što su Belgijanci iskoristili na najbolji način i došli do iznenađujuće pobjede. No, da se nije dogodila ozljeda koljena igrača Real Madrida, teško je vjerovati da bi Španjolska upisala i taj kiks.

Otkad su došli u Rumunjsku, Španjolci ne prestaju s dominacijom. Nakon izvrsnog otvaranja u kojemu su na papiru treću najjaču reprezentaciju naše skupine, Crnu Goru, razmontirali s 39 koševa razlike, očekivano su pali i Česi koji su ostali na samo minus 37, dok je granica od 40 poena probijena protiv Rumunja. Kao glavni igrač ističe se iskusni Pau Gasol kojemu nije teško odazvati se u reprezentativni dres ni nakon naporne NBA sezone koja je začinjena doigravanjem, i to s 37 godina na leđima. Dvostruki prvak s Los Angeles Lakersima prosječno zabija 18 koševa i hvata osam skokova, sve to za neznatno više od 20 minuta po susretu.

Vrijedi istaknuti da Španjolska ima daleko najizbalansiraniju minutažu na čitavom turniru. Niti jedan igrač na parketu ne provodi manje od deset minuta, a tek Guillem Vives igra manje od 15. U takvom se omjeru snaga, uz Paua Gasola, posebno ističu braća Hernangomez te, zanimljivo, Ricky Rubio koji je dugo vremena slovio kao igrač koji se i ne snalazi najbolje u europskoj (reprezentativnoj) košarci. Igrač kojega je kvalitetniji šut dijelio od bolje karijere na ovogodišnjem EuroBasketu puca tri trice po susretu i zabija ih sa nevjerojatnom preciznošću od 55.6 posto.

Jedini igrač koji je ostao dužan u španjolskim redovima u prva tri susreta je Marc Gasol koji zabija manje od deset poena, a posebno mu je problematičan šut koji je za centra vrlo loših 36.8 posto. Ukoliko se i on razigra, s obzirom na stanje ostalih reprezentacija i probleme s ozljedama i s obzirom na prikazano, zlato se slobodno može uručiti Španjolskoj.

Gdje je Hrvatska u toj priči? Momčad Aleksandra Petrovića nije bez šanse, što je pokazao i lanjski susretu u Rio de Janeiru. No, jednako tako treba biti realan i reći da Španjolska ovoga ljeta izgleda puno bolje nego prošloga i da na terenu ostavlja puno bolji dojam od Hrvatske. Ipak, s obzirom na tri pobjede u prve tri utakmice, naša reprezentacija može mirno i opušteno ući u današnji dvoboj. A upravo tu leži naša šansa. Zašto ne i za iznenađenjem i – pobjedom?